Podaci škola i službi za zapošljavanje pokazuju da se dio porodica koje su prethodnih godina živjele u inostranstvu vraća u Bosnu i Hercegovinu. Jedinstvena statistika o povratku ne postoji, ali broj djece koja iz stranih obrazovnih sistema ponovo ulaze u škole u BiH daje jedan od rijetkih konkretnih pokazatelja tog procesa.
Statistika iz školskih klupa
U Republici Srpskoj tokom 2025. godine evidentirano je 237 učenika koji su se vratili iz inostranstva, dok ih je godinu ranije bilo 198. Prema procjenama predstavnika institucija i udruženja povratnika, u posljednjih nekoliko godina u RS se vratilo oko 1.000 djece sa roditeljima. Učenici su prethodno školovani u Njemačkoj, Austriji, Italiji, SAD-u, Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji.
Ministar za evropske integracije i međunarodnu saradnju RS Zlatan Klokić ranije je procijenio da se iz inostranstva u RS vratilo između 750 i 1.000 ljudi, dok je broj djece upisane u domaće škole procijenio na više od 250, uz napomenu da precizna statistika ne postoji.
Slični podaci dolaze i iz Federacije BiH. Prema podacima koje je objavio ministar obrazovanja i nauke TK Ahmed Omerović, samo ove školske godine u tamošnje osnovne i srednje škole vratilo se 177 učenika čime je ukupan broj đaka povratnika u ovom kantonu u posljednje tri godine dostigao 395. Najviše djece stiglo je iz Slovenije, Njemačke, SAD-a i Francuske, a povratak je registrovan u više gradova i opština, među kojima prednjače Tuzla, Živinice, Srebrenik, Kalesija i Gračanica.
U Srednjobosanskom kantonu u školsku 2026/27. godinu iz evropskih obrazovnih sistema vratilo se oko 120 učenika.
U Zapadnohercegovačkom kantonu evidentirana su najmanje 64 učenika povratnika, od čega najmanje 15 u Posušju. U Osnovnoj školi „Ivan Mažuranić“ navode da broj djece koja su prethodno pohađala škole u Austriji, Njemačkoj i Hrvatskoj raste treću godinu zaredom. Među porodicama koje se vraćaju ima i onih koje ranije nisu imale direktne veze s tim krajem.
Da se povratak ne odnosi samo na porodice sa djecom pokazuju podaci službi za zapošljavanje.
U Kantonu 10 (Hercegbosanska županija) je od početka 2025. do 20. augusta 2026. evidentirano 202 osobe koje su se vratile iz inostranstva, najviše u Livnu i Tomislavgradu. Od tog broja, 72 osobe su pronašle zaposlenje, dok je osam registrovalo obrt ili ostvarilo prihod po drugom osnovu.
U Zapadnohercegovačkom kantonu u istom periodu evidentirano je 168 povratnika, najviše u Širokom Brijegu i Ljubuškom.
Ekonomska računica
Na razloge povratka za BUKU ukazuje i stručnjak za tržište rada Dominik Raškaj, koji kaže da je standard u zemljama poput Njemačke i Austrije značajno opao.
„Sa 2.000 eura u Njemačkoj se više ne može živjeti kao ranije. Plate nisu rasle u skladu s inflacijom, a troškovi su postali previsoki“, kaže Raškaj, dodajući da masovna otpuštanja u industriji, poput najave gašenja 100.000 radnih mjesta u Volkswagenu, dodatno potresaju njemačku privredu.
Dr Edhem Čustović, profesor, inženjer, preduzetnik i osnivač Bosnia & Herzegovina Futures Foundation, za BUKU kaže da je posljednjih godina upoznao stotine ljudi koji su se vratili u BiH. Među njima, kako navodi, nisu samo penzioneri vođeni nostalgijom, nego i mladi bračni parovi, porodice s djecom i profesionalno ostvareni ljudi. Mnogi od njih povratak ne žele javno isticati kako ne bi bili korišteni kao politički ili medijski ukras. Zadržavaju poslovne veze s državama iz kojih dolaze, ali životnu bazu premještaju u BiH.
Povratak bez sistemske podrške
Čustović kao jedan od ključnih problema izdvaja činjenicu da u BiH ne postoji jedinstveno mjesto na kojem povratnici mogu dobiti pouzdane odgovore o dokumentima, školovanju djece, zdravstvenom osiguranju, pokretanju firme ili poreskim obavezama. Navodi primjer žene iz Vašingtona koja želi da se sa dvoje djece vrati u BiH, ali nakon više od dvadeset godina u Americi ne zna odakle da počne.
„Ako želimo da se ti ljudi vrate, napravićemo im platformu i dati odgovore. Ako to ne uradimo, onda se moramo zapitati želimo li ih zaista ovdje“, kaže Čustović.
Na izostanak sistemske podrške za BUKU ukazuje i predsjednica Unije za održivi povratak i integracije BiH Mirhunisa Zukić. Ona navodi da se povratnici susreću sa administrativnim preprekama, uključujući slučajeve građana koji su se ranije morali odreći bh. državljanstva pa se po povratku tretiraju kao stranci i moraju ponovo boraviti tri godine u zemlji kako bi vratili dokumente. Zukić podsjeća i da mnogi ratni povratnici još uvijek čekaju obnovu domova i osnovnu infrastrukturu.
Ove brojke ne mogu se prosto sabrati u jedinstven državni bilans jer institucije primjenjuju različite kriterijume — škole prate djecu, a službe za zapošljavanje odrasle na evidencijama. Ipak, u trenutku kada su demografski pad i manjak učenika i dalje gorući problemi u BiH, stotine pojedinačnih odluka o povratku šalju jasnu poruku da odlazak više nije jedina opcija, ali i da država konačno mora ponuditi konkretne strategije kako bi ove ljudi ovdje i zadržala.