U jugoslovenskom društvu Albanac nikad nije bio tematizovan kao onaj „drugi“, kaže Slavenka Drakulić, hrvatska spisateljica, u tekstu „We Are All Albanians“ napisanom prije jedanaest godina za The Nation. Naravno, tekst ne govori da trebamo stati iza ove konstrukcije We are all ... ili da stojimo iza nje. On govori u jednom dijelu o ovoj sintagmi opisujući kako mladi pisac iz Srbije, koristeći se njome za vrijeme NATO bombardovanja, saopštva i koristi ovu vrstu identifikacije samo kao dodajuće sredstvo da bi postala vidljiva srpska patnja.
Bolja budućnost za mlade, uređena država, više posla i bolji standard su ono što građani Srbije očekuju od EU. Iako su pomak u integracijama praćeni odobravanjem, i dalje postoje brojne zablude i osporavanja.
Australija je velika i okružena još većim oceanom. U blizini je puno pacifičkih otoka gdje Interpol nije baš najaktivniji. Dragan Vasiljković ima dovoljno veza u vojnom i obavještajnom polusvijetu da si pribavi lažne papire. Pritom je iskusan pilot i vješt pomorac. Mogu ga zamisliti kako jedri ili leti malom Cessnom nad Pacifikom Tako je to kad nekoga ne drže u pritvoru.
„Super je deda“, kaže mi pre izvesnog vremena moj poznanik, deklarisani levičar, a oči mu pri tom zaneseno cakle, „devedeset dve godine, ej! A bistriji i luđi od svih ovih današnjih nazovi političara zajedno.“
Udruženje novinara Srbije, koje je tokom ratnih devedestih okupljalo neka od imena koja su u velikoj meri, medijski kreirala politiku Miloševićevog režima, predložilo je da pojedine ulice dobiju imena novinara čija ubistva već godinama nisu rasvetljena, a počinioci kažnjeni. Ova ideja, međutim, ponovo je pokrenula niz drugih pitanja i nerazrešenih odnosa između dve najveće novinarske organizacije u Srbiji.
Skupština Srbije usvojila je Deklaraciju kojom najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici jula 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde, izražavajući saučešće i izvinjenje porodicama žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da se spreči ova tragedija.
Skupština Srbije usvojila je u sredu, nekoliko minuta iza ponoći, Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici u julu 1995. godine u kojem je ubijeno 8.000 Bošnjaka.
Kad ne bismo u slučaju netom objavljene sms-prepiske stare gotovo dvije godine, između danas pokojnog Ive Pukanića i, redom, Mladena Bajića, Ninoslava Pavića, Ivana Šukera, Božidara Kalmete i nekolicine drugih, dakle, kad ne bismo tu imali posla s društvom smještenim na najvišim katovima i s pojedincima koji u očima smrtnika malne hodaju po vodi, mogli bismo započeti ovaj neveseli osvrt figurom kako nas je proteklog tjedna s dna medijske, političke i obavještajne kible zapahnula smradna naplavina, ili da nas je podzemlje s istim cehovskim porijeklom častilo svojim arhivskim blagom.
U periodu od 1991. do 1996. u urbanim područjima Hrvatske, na osnovu pravosnažnih sudskih presuda, bez stanarskog prava ostalo je, prema procjenama međunarodnih organizacija, oko 24 hiljade nosilaca.