Upravo na Islandu, u zemlji najstarije svjetske parlamentarne demokracije, stanovnici glavnog grada prije koji tjedan za gradonačelnika su izabrali komičara Jona Gnarra, bivšeg punkera i taksistu, liječenog mentalnog bolesnika koji je prije tri godine iz čiste zajebancije - da bi se narugao birokratiziranoj politici - osnovao Najbolju stranku, pa prije dva tjedna kao novi gradonačelnik Reykjavika građanima čestitao Božić s maskom Dartha Vadera.
Kad je zvonilo mi rulja iz razreda smo istrčali iz škole. Na skalama isprid škole je bila jedna teta sa crvenom frizurom. Teta je isprid ćunke držala nikrofon. Iza nje je bijo jedan barba sa kamerom.
Naprosto je nevjerovatno da autori, u gotovo svakoj drugoj rečenici, zagovaraju važnost obrazovanja za bošnjačku budućnost, mogu konstatovati da su “Bošnjaci..više od jednog stoljeća čekali i, evo, dočekali osnivanje SVJETSKOG BOŠNJAČKOG KONGRESA...”
Pobuna koja je objedinila praktično sve aktivne civilne inicijative u Sloveniji proizvela je do sada ceo niz izuzetno zanimljivih programskih tekstova, od radikalno-anarhističkih do uporno-parlamentarnih, uz dodatne ekološke programe, veoma ozbiljno izrađen program jedinstvenog dohotka: na početku je uistinu izgledalo da će glavni problem biti sasvim formalno usklađivanje, a sada stvari izgledaju drugačije.
Ovi zreli, samosvesni odgovori daju dragoceno različitu sliku o mladima u Srbiji, sliku inače punu negativnih predrasuda i najčešće uvredljivo omalovažavajuću. Pritom, odgovori su stigli sa „levice” – kako se izjasnio jedan od studenata i od SDO koji ima mnogo jasnije leve pozicije od oportunističke, uspavane, tzv. socijaldemokratije u Srbiji. Imajući sve to u vidu, ova pisma su veliki razlog za optimizam. Pozivam vas sve da ih u celini pročitate na Internetu. U svom tekstu pokušaću da facilitiram sučeljavanjem samo po pitanju povratka studenata u zemlju.
Moramo dobro da pripazimo da 2013. ne postane godina smirivanja strasti. Kurt Kister je pre nekoliko dana u Zidojče cajtungu napisao: „Svođenje ovog društva na pocepanu ne-zajednicu bogatih i siromašnih je nedostatno rešenje, a imajući u vidu raznolikost života, čak i pogrešno“. Glavni urednik Zidojče cajtunga je u pravu – društvo se ne sastoji samo od podela. Ali pitanje koje se postavlja u izbornoj godini nije šta je društvo, već u kakvom društvu želimo da živimo.
Imam mnogo prijateljica. Nisu sve mojih godina. Najviše žalim one koje imaju oko četrdeset. Djeca u najgorim godinama, muž izlazi iz braka, to još ne zna, roditelji u punoj snazi spremni ispiti kćeri posljednju kap krvi. Većina zdravih šezdesetogodišnjaka u pravilu je na smrt bolesna. Svakoga dana treba ih naručivati kod drugog specijaliste.
Incident se zbiva na graničnome prijelazu kod Bregane. Dvojica policajaca izvlače postarijeg muškarca iz vozila, pritišću mu glavu uz haubu, svijaju ruke uz leđa i stavljaju lisice oko zglobova. Onda ga bez milosti grabe za nadlaktice i naguravaju prema obližnjemu montažnom objektu.