Pisanje nije gospodski posao. Naprotiv, pisanje je prljav posao i borba neprestana, sa sopstvenim slabostima, sa kukavičlukom, sa sujetom, sa strahom da se uperi svetlo tamo gde još nikog nismo puštali od dana kad su nam oteli nošu i izmarširali nas u kupatilo.
Poput sekti što su nicale iz humusnih naslaga i truleži oficijelnog kršćanstva, Hrvatskom u zadnje doba krstari oveći niz trupa koje oglašavaju nova evanđelja, vitlaju zastavama Sudnjeg dana, siju paniku pred nailazećom kataklizmom i zahtijevaju hitno uvođenje izvanrednog stanja. Horde derutnih mesija, opremljenih križevima, doktorskim titulama i pozlaćenim epoletama, nude svoje potencijale kao jedina jamstva nacionalnog spasa, parazitirajući na beznađu, socijalnom očaju i raširenom osjećaju straha.
Cura se u pratnji prijateljice, dečko je zaspao, oni uvijek zaspu pet minuta “poslije”, uputila prema Hitnom ginekološkom prijamu KBC-a Split. Tamo joj je dežurni liječnik koji se bavi hitnoćama, inače ne bi radio na Hitnom prijamu, trebao dati tabletu “day after”. Nju ponekad, samo ponekad, neki zovu i tableta “dan poslije”. S pravom se ta tableta rijetko zove “dan poslije” jer “day after” ipak zvuči hitnije. Sirotica je zajedno sa prijateljicom naletjela na vješticu maskiranu u doktoricu. Zla baba koja radi na Hitnom prijamu pucanje kondoma petkom uvečer nije doživjela kao hitan slučaj?!
Sutra ću pokušati da ne pravim preveliki lom u ophođenju sa popucalim pukom koji je hrabrim tek skriven iza ekrana, dok ustvari, ukoliko sobom nema pištolj/palicu, ne ulazi u diskusiju.
Nema Bosna i Hercegovina para ni da pošalje Dinu Merlina na Eurosong, a kamoli da čuva tuđe kamenje. Pa ako, eto, i nije bošnjački, srpski ili hrvatski, da se barem u njemu čuvaju artefakti bosanske Atlantide, recimo frekvencijski ključevi za integriranje energije visočkih piramida, ili kamene kugle iz Zavidovića i Olova, ona, recimo, bijela kugla Đulejmana Subašića iz Gračanice po koju su mu prije dvije godine došli vanzemaljci. Našlo bi se i ministarstva i para, a bogami i posjetitelja, da se u Ulici Zmaja od Bosne umjesto Zemaljskog nalazi - Vanzemaljski muzej.
Rođena sam i živim u Vukovaru, mlada sam i obrazujem se i ono zbog čega sam se odlučila pisati ovaj tekst isključivo je zov razuma, na koji se jednostavno nisam mogla oglušiti jer mi nije dao mira i tjerao me da se pozovem na njega. To što sam iz Vukovara ne znači da mi nešto nedostaje, da me netko treba sažalijevati i posebno zbog toga poštovati. Ono što bih voljela jest da me se gleda kao svaku mladu osobu koja svome gradu želi lijepu sadašnjost i još ljepšu budućnost.
Zbog novih tehnologija, nove organizacije rada i tržišnih kaprica, savremeni rad dobija sve više privremeni karakter, a radnik postaje sve manje zaštićen. Opšte osećanje nesigurnosti i njegove moguće posledice ostaju izvan dometa razmišljanja zastupnika novog liberalizma.
Nešto se, međutim, sada događa, čim Kusta daje ostavke i vrišti. Upućeni ljudi kažu da je došlo do trvenja između višegradskih lokalnih vlasti i znamenitoga redatelja oko nekih novaca. Osim toga, Mile Dodik je nešto izgubio na entuzijazmu, ali i na političkome legitimitetu i sada su mu Kustina posla zadnja briga. Beogradska nova koalicija na vlasti kao da je također izgubila zanimanje za Kustine megalomanije; teško da ima i novce, jer to košta. Kusta – koji je svakakav, ali glup nije – skužio je odmah da sve to ne sluti na dobro i nadigao preventivnu galamu: uvrijedio se, demisionira, samo što ne prijeti da će emigrirati u Rusiju kod Depardieua, jer da se u Srba svjetski priznati umjetnici ne cijene dovoljno.