Sve što se, od dana Đinđićevog ubistva pa do sadašnjeg vremena, punih deset godina kasnije, dogodilo, sačinjava najnovije turobno poglavlje jedne nadasve turobne savremene priče koja staje pod kratki naslov „Srbija“. U vanrednom stanju koje je proglašeno odmah po atentatu inicirana je policijska operacija „Sablja“, koja je imala da rezultira pronalaženjem i hapšenjem svih onih koji su učestvovali u ubistvu šefa srpske vlade kao i kidanjem mreže organizovanog kriminala koja je dosezala do samih državnih vrhova.
Bukovski je odavno umro, još kad se rodio, pošto ga je surovi otac upoznao sa velikim nezasluženim bolom, postao je simbol autsajdera koji ima fiktivnu moć u odnosu na svet. Popeti se na vrh sveta, nije bilo samo pentrati se do tamo, nego uhvatiti novu perspektivu sa Meseca i iskeziti se bolu.
Zbog novih tehnologija, nove organizacije rada i tržišnih kaprica, savremeni rad dobija sve više privremeni karakter, a radnik postaje sve manje zaštićen. Opšte osećanje nesigurnosti i njegove moguće posledice ostaju izvan dometa razmišljanja zastupnika novog liberalizma.
Ovih dana, region je obišla fotografija mladića i djevojke koji se ljube. Ništa posebno, samo što je mladić ogrnut u srpsku, a djevojka u hrvatsku zastavu.
Pisanje nije gospodski posao. Naprotiv, pisanje je prljav posao i borba neprestana, sa sopstvenim slabostima, sa kukavičlukom, sa sujetom, sa strahom da se uperi svetlo tamo gde još nikog nismo puštali od dana kad su nam oteli nošu i izmarširali nas u kupatilo.
Cura se u pratnji prijateljice, dečko je zaspao, oni uvijek zaspu pet minuta “poslije”, uputila prema Hitnom ginekološkom prijamu KBC-a Split. Tamo joj je dežurni liječnik koji se bavi hitnoćama, inače ne bi radio na Hitnom prijamu, trebao dati tabletu “day after”. Nju ponekad, samo ponekad, neki zovu i tableta “dan poslije”. S pravom se ta tableta rijetko zove “dan poslije” jer “day after” ipak zvuči hitnije. Sirotica je zajedno sa prijateljicom naletjela na vješticu maskiranu u doktoricu. Zla baba koja radi na Hitnom prijamu pucanje kondoma petkom uvečer nije doživjela kao hitan slučaj?!
Poput sekti što su nicale iz humusnih naslaga i truleži oficijelnog kršćanstva, Hrvatskom u zadnje doba krstari oveći niz trupa koje oglašavaju nova evanđelja, vitlaju zastavama Sudnjeg dana, siju paniku pred nailazećom kataklizmom i zahtijevaju hitno uvođenje izvanrednog stanja. Horde derutnih mesija, opremljenih križevima, doktorskim titulama i pozlaćenim epoletama, nude svoje potencijale kao jedina jamstva nacionalnog spasa, parazitirajući na beznađu, socijalnom očaju i raširenom osjećaju straha.
Sutra ću pokušati da ne pravim preveliki lom u ophođenju sa popucalim pukom koji je hrabrim tek skriven iza ekrana, dok ustvari, ukoliko sobom nema pištolj/palicu, ne ulazi u diskusiju.
Nema Bosna i Hercegovina para ni da pošalje Dinu Merlina na Eurosong, a kamoli da čuva tuđe kamenje. Pa ako, eto, i nije bošnjački, srpski ili hrvatski, da se barem u njemu čuvaju artefakti bosanske Atlantide, recimo frekvencijski ključevi za integriranje energije visočkih piramida, ili kamene kugle iz Zavidovića i Olova, ona, recimo, bijela kugla Đulejmana Subašića iz Gračanice po koju su mu prije dvije godine došli vanzemaljci. Našlo bi se i ministarstva i para, a bogami i posjetitelja, da se u Ulici Zmaja od Bosne umjesto Zemaljskog nalazi - Vanzemaljski muzej.