Ali da biste vidjeli koliko sam nenormalan, premijeru, ne moramo se baviti tako važnim stvarima. Ja pucam i na sitnicama. Evo, recimo meni je bilo skroz nenormalno vidjeti kako vi normalni na susret u Mokricama s Janezom Janšom i njegovima dolazite u devet limuzina. Vi u svojoj i svaki Vaš čato u svojoj. A siroti Slovenci skupa s Janšom se potrpali u dva auta. Ali moram priznati, pokazalo se to kao nenormalno dobar strateški potez. Jer da se kojim slučajem Vaša svita natiskala u dva ili tri auta, sigurno bi se u tih dvadeset minuta vožnje do Mokrica uspjeli međusobno posvađati...
Deset godina posle, žalost za Đinđićem je još lažovskija i opštenarodnija. Đinđić je nasilno pretvoren u ono čega se, siguran sam, grozio za života: u još jednog drvenog idola u sumornom srpskom paganskom panteonu. U to ime, Ružici, deci i (šačici) pravih prijatelja izražavam svoje iskreno saučešće, a vi – ostali ožalošćeni – listen to uncle Bas: Nabijem vas sve na Crven Ban.
Protivnik francuske revolucije i konzervativni političar, Volpol je tako krajem 18. veka označio autorku Odbrane prava žena, 1792. Ista autorka je ranije, 1790. objavila Odbranu ljudskih prava. Vidimo prepoznatljivo: plemić i konzervativac, besan na stavove, dobro pisanje i konačno uspeh žene, kaže nešto pogrdno, što se tiče ženske odeće – ne samo već proverbijalne suknje, nego nešto i o žiponu ispod nje, što takođe prepoznajemo. Da li je mogućno da se vređanje istaknutih žena nije promenilo u poslednja tri-četiri stoleća? Da li je mogućno da mizogina mašta nije nikada otišla dalje od suknje?
Ugledna Europe Business Assembly, koja je tri bosanskohercegovačka univerziteta počastila medaljama najboljih na kugli zemaljskoj, obična je, naravno, agencija za poslovni marketing i promociju, koja svoje pozlaćene medalje i uokvirene kićene certifikate dodjeljuje svakome tko za njih aplicira i uplati. U statutu njihove "nagrade", vidio ja na internetu, stoji tako da će se razmotriti samo nominacije s valjano ispunjenim formularom i tri (3) fotografije kandidata
U ekipi mojih vršnjaka fakultet je bio conditio sine qua non, trebalo je znati bar dva strana jezika, ali ni to nije davalo punu materijalnu i socijalnu sigurnost. Nije se dobro živjelo od bilo kojeg fakulteta, od bilo kojeg stranog jezika. Završiti povijest umjetnosti i govoriti ruski i talijanski nije davalo bolji život od zastavnika JNA. Danas mi mnogi prijatelji kukaju kako njihov potomak, "s dvije fakultetske diplome, savršenim znanjem engleskoga i španjolskoga, s kompjutorskim vještinama od svoje pete godine" - nema izgleda za zapošljavanje.
Danas, dvadeset tri godine kasnije, na licima okupljenih jasno se vidjela tek smrt dobre nade.Dragi vođa ovaj put se zove Tomislav Debeljak i vlasnik je samoborskog DIV-a, “uspješni poduzetnik“ kojemu je Država povjerila reliquiae reliquiarum nekoć slavne Brodograđevne industrije Split. Čovjek s više kaznenih prijava nego splitsko brodogradilište narudžbi, dobar posao je proslavio široko počastivši svoje nove radnike, ispekavši im na parkiralištu kraj dvorane Spaladium, pred portom škvera, stotinu janjaca i jednog cijelog vola.
Zacijelo su u pravu oni koji rat nazivaju pravim prirodnim stanjem. Ako je čovjek životinja, on živi kroz borbu, živi na račun drugih, boji se i mrzi druge. Život je dakle rat.
Što je, naime, slijedeće? Koliko će proći prije nego iznenada jednog dana saznamo da je nekakav međunarodni sud Hrvatsku proglasio pravnom sljednicom Narodne Republike Hrvatske i u Ustav nam podvalio ZAVNOH kao temelj državnosti? Jebiga, ako je “Bitka na Neretvi” hrvatski film, onda i partizanski pokret otpora može biti hrvatski, i Josip Broz može biti Hrvat, najbolje da Hrvatsku odmah proglasimo pobjednicom u Drugom svjetskom ratu, pa sve u pičku materinu, kad je bal, nek je bal, ZA VNOH spremni.