Pitanje je samo zašto pred tim budžetom onda nisu svi jednaki. Zašto se za tezgarenje na sceni Narodnog pozorišta prima sigurna plata a za tezgarenja po provincijskim salama nesigurni honorar? I čime će u narednoj sezoni Narodno pozorište u Sarajevu ovjeriti svoju vizu za budućnost? Godoom u kome će se Vladimir (Mujo) i Estragon (Suljo) gađati tortama i klizati na korama banane u pauzama između viceva na račun Sandžaklija?
Otpor višejezičnosti, a time i etničkom i svakom drugom pluralizmu, nije samo nasrtaj na temeljne demokratske vrednote nego napose glupost koja u mogućnosti da se jedna te ista riječ ili misao izgovori ili napiše na različite načine ne prepoznaje jednu od najljepših dragocjenosti u posjedu ljudskog roda.
Ne bi bilo pogrešno reći da su unutarnji problemi minimalne parlamentarne demokratije otvorili prostor za postupke i mehanizme čiji upravnici misle da je i ta minimalna demokratija previše. Za svakoga ko o demokratiji razmišlja pre svega u okviru svakodnevnog nerviranja, pitanje je da li se uopšte vredi zalagati i boriti za takvu demokratiju sredstvima koje ona zahteva, dakle u okviru stranaka.
Baš sam ja hrabra ženska. U najtežim trenucima za Hrvatsku otkako imamo Hrvatsku tri sam dana šetala neprijateljskim gradom a ćirilica me mrko gledala na svakom uglu. Kakvu sam samo sreću imala. Ni jednom me nije zgrabila za hrvatski vrat.
...šta god da se desi narednih dana, čak i ako DPS uz pomoć sile pokuša da nametne Vujanovića kao novog predsjednika, niko ga u domaćoj a posebno inostranoj javnosti neće uzimati za ozbiljno
Dnevnik je vodio Hrvoje Jurić, asistent na Katedri za etiku Filozofskog fakultetat u Zagrebu. Filozof, književnik, anarhist, piše na o Juriću na Wikipediji.
Prije nekoliko tjedana, možda i cijela dva mjeseca, iz hrvatskih su trgovina počele iščezavati limenke coca-cole, one od dva i pol decilitra, koje su pri vrhu imale žutu traku, na kojoj je pisala cijena 4,90 kuna.
Zašto desnica u evropskim kulturama poslije francuske revolucije nije ostvarila nešto posebno zanimljivo, dok je pobuna i kritika u evropskim kulturama, dakle ljevica, dala nebrojena remek-dela u svim oblicima umetničkog izražavanja, podjednako u višem i nižem registru. Zašto su se iz višegodišnjeg desničarskog sna jeftine i niske populističke kulture tako brzo i sjajno probudile post-diktatorske kulture, kao portugalska, turska, španska, grčka?