Možda me je cijela ova priča tako zdrmala jer pokušavam naći odgovor na pitanje - ko je naš Gatsby? Ministar sigurnosti F.R.? Član predsjedništva B.I.? “Misteriozni” logističar H.Č. kojeg “nema u papirima”, ali se zna da većina novaca koja pristiže sa Istoka (da li samo odatle?) prolazi kroz njegove ruke? Ministar vanjskih poslova Z.L.? Neko četvrti? Svi oni skupa?
Obukao sam iznošenu odjeću i u jednoj katoličkoj crkvi, tri pravoslavne crkve i jedinoj džamiji u Beogradu učtivo rekao da sam gladan i pitao da li mogu da mi daju da jedem, počinje svoju šokantnu priču reporter “Blica” Momčilo Petrović.
Problem je u tome što političari manipulišu crkvom. Nema iole značajnijeg funkcionera koji nije išao da se slika s patrijarhom. Kao što i crkveni velikodostojnici manipulišu političarima.Zato od Sabora treba očekivati neka razjašnjenja i razgraničenja. Jer ne bi trebalo ni crkva ni država da se mešaju jedni drugima u poslove. Ili kako je blaženopočivši patrijarh Pavle poručivao: niti crkva može upravljati državom, niti država može upravljati crkvom. Niko ga očigledno nije poslušao.
Posle teškog poraza 2010. na izborima za kongres, Barak Obama je rekao kako čita biografiju Ronalda Regana da vidi kako je je taj velikan podneo poraz svoje partije na vanrednim izborima 1982.
Čeka se samo da ulica prizna sebi, pa odgovori: Socijalizam će biti bolji. Ne bih nikako rekla da se radi o nostalgiji za prošlim i prošlošću, nego za budućim i budućnošću. Kolektivno – nostalgija za prošlošću postaje žudnja za budućnošću. Ili intimno – za najvažnijom minutom života, danom mladosti koji je ili zauvijek prošao ili ne dolazi.
Prešuti li tiha većina odluku Ustavnog suda da odbaci kurikulum zdravstvenog odgoja sinkroniziranu s pričom oko referenduma o braku, svi zajedno ćemo se probuditi u zemlji u kojoj škole prešućuju seksualni život a Ustav ograničava ljudska prava. Kako je krenulo, zabrana prava na izbor, tj. pobačaj sigurno slijedi. Gdje će onda završiti sve ono čime se dičimo, po čemu se kao razlikujemo od balkanskih i istočnoevropskih susjeda, po čemu smo bolji, civiliziraniji, napredniji? Jer bratstvo i jedinstvo u nazadnosti i konzervativizmu, u nacionalizmu i netoleranciji ipak ostaje - bratstvo i jedinstvo.
U našem jeziku, kao i u latinskom, famozni Descartesov stav mislim, dakle jesam (cogito, ergo sum) nema eksplicitno navedenu ličnu zamjenicu. U većini evropskih jezika nije tako. U francuskom proishodi ta ishodišna i temeljna teza moderne filozofije iz lične zamjenice i glasi: Je pense, donc je suis. Ja mislim, dakle ja jesam.