Putnika koji automobilom ide iz Sarajeva u Niš, preko Višegrada i Užica, zaustaviće, nekoliko metara iza državne granice, rampa. Da je dignu i propuste ga tražiće mu novac, i on neće imati mogućnost da ne plati, osim ako se ne okrene i izabere neki drugi put, par stotina kilometara duži. Naplatna rampa označava ulaz u Park prirode Mokra Gora, kroz koji se, eto, prolazak plaća čak iako putnika ne zanimaju ni taj park ni ta priroda, a ni prestonica im Drvengrad.
Možda me je cijela ova priča tako zdrmala jer pokušavam naći odgovor na pitanje - ko je naš Gatsby? Ministar sigurnosti F.R.? Član predsjedništva B.I.? “Misteriozni” logističar H.Č. kojeg “nema u papirima”, ali se zna da većina novaca koja pristiže sa Istoka (da li samo odatle?) prolazi kroz njegove ruke? Ministar vanjskih poslova Z.L.? Neko četvrti? Svi oni skupa?
Obukao sam iznošenu odjeću i u jednoj katoličkoj crkvi, tri pravoslavne crkve i jedinoj džamiji u Beogradu učtivo rekao da sam gladan i pitao da li mogu da mi daju da jedem, počinje svoju šokantnu priču reporter “Blica” Momčilo Petrović.
Problem je u tome što političari manipulišu crkvom. Nema iole značajnijeg funkcionera koji nije išao da se slika s patrijarhom. Kao što i crkveni velikodostojnici manipulišu političarima.Zato od Sabora treba očekivati neka razjašnjenja i razgraničenja. Jer ne bi trebalo ni crkva ni država da se mešaju jedni drugima u poslove. Ili kako je blaženopočivši patrijarh Pavle poručivao: niti crkva može upravljati državom, niti država može upravljati crkvom. Niko ga očigledno nije poslušao.
Čeka se samo da ulica prizna sebi, pa odgovori: Socijalizam će biti bolji. Ne bih nikako rekla da se radi o nostalgiji za prošlim i prošlošću, nego za budućim i budućnošću. Kolektivno – nostalgija za prošlošću postaje žudnja za budućnošću. Ili intimno – za najvažnijom minutom života, danom mladosti koji je ili zauvijek prošao ili ne dolazi.
Posle teškog poraza 2010. na izborima za kongres, Barak Obama je rekao kako čita biografiju Ronalda Regana da vidi kako je je taj velikan podneo poraz svoje partije na vanrednim izborima 1982.
Prešuti li tiha većina odluku Ustavnog suda da odbaci kurikulum zdravstvenog odgoja sinkroniziranu s pričom oko referenduma o braku, svi zajedno ćemo se probuditi u zemlji u kojoj škole prešućuju seksualni život a Ustav ograničava ljudska prava. Kako je krenulo, zabrana prava na izbor, tj. pobačaj sigurno slijedi. Gdje će onda završiti sve ono čime se dičimo, po čemu se kao razlikujemo od balkanskih i istočnoevropskih susjeda, po čemu smo bolji, civiliziraniji, napredniji? Jer bratstvo i jedinstvo u nazadnosti i konzervativizmu, u nacionalizmu i netoleranciji ipak ostaje - bratstvo i jedinstvo.