U našem jeziku, kao i u latinskom, famozni Descartesov stav mislim, dakle jesam (cogito, ergo sum) nema eksplicitno navedenu ličnu zamjenicu. U većini evropskih jezika nije tako. U francuskom proishodi ta ishodišna i temeljna teza moderne filozofije iz lične zamjenice i glasi: Je pense, donc je suis. Ja mislim, dakle ja jesam.
Šta vi mislite? Da li je normalno da u Hrvatskoj kilogram kruha u obliku lukavog štapića košta koliko i kilogram čiste puretine? Nije normalno? Ne znate odgovor? Ne mislite o tome? Vas noću i danju opsjedaju samo seks i homići? Dok vi strastveno brinete tko koga jebe ne vidite kako nas jebu. Prodavaonica čiste pornografije je u blizini škole, dječica kupuju “lukave” i baš nikome od vlasti, Ustavni sud bi mogao svoje reći kasnije, ne pada na pamet da Mlinara i ostale hrvatske mlinare priupita kako formiraju cijene.
Poštovani gospodine Ostojiću,
ne znam kakvo ste mišljenje nekada imali o Franji Tuđmanu, niti jeste li o njemu mislili uopće, no pretpostavljam da bi Vas se sada, kao ministra unutrašnjih poslova, trebalo ticati otkriće da prvi hrvatski predsjednik ne uspijeva ni posthumno djelovati bez angažmana službi iz sustava državne represije. Zacijelo je riječ o jedinstvenome fenomenu, za koji – logikom funkcije – niste lišeni dobroga dijela autorskih prava.
Svakom je čovjeku, vjerojatno, životno iskustvo odredilo vrstu i broj strahova. Ne plašimo se onog čega se plaše drugi ljudi, koji su, opet, neustrašivi pred onim od čega mi premiremo. U meni, tako, nije ostalo baš nimalo mjesta za strah od letenja. Toliko puta sam propadao, prolazio kroz prvorazredne nebeske turbulencije, aterirao na vjetroviti dubrovački i magloviti sarajevski aerodrom...
Elem, sjede dvojica vehabija u Gornjoj Maoči i dokono prate vijesti jordanske televizije, gledajući kako se sirijska braća dolje po pustinji mlate s Ašadovim psima. "Jooj", zajooja jedan sjetno, "baš mi se ponovo ide u Siriju!" "Kad si ti to bogati bio u Siriji?!", iznenadio se drugi. "Ma nisam", na to će onaj, "nego mi se i jučer išlo."
Split tako danas ima spomenik i Franji Tuđmanu i Nebojši Borozanu, suborcima i vršnjacima. Išarana i popišana stoji skromna spomen-ploča Nebojši i šezdesetorici drugova iz Prvog splitskog partizanskog odreda, koji su s tog mjesta otišli ravno pred ustaške puške. Onaj drugi je, dakako, imao više sreće.Tjedan dana nakon svečanog otkrivanja, uz pijanu pjesmu veletrgovca i njegovog ustaškog odreda, pred Utemeljiteljevim spomenikom dvadeset i četiri sata dnevno stražari jedan mrki zaštitar o gradskom trošku i dva naoružana policajca o državnom....
Tako je to bilo, završio je svoju priču tajni agent Tibor Mijo Kuljanić, objašnjavajući inspektorima USKOK-a gomilu potvrda, isplatnica i R-1 računa nespretno nažvrljanih na komadima trgovačkog papira. “Ovim er jedan raćunom potvrđujem da mi je tajni agent Tibor Kuljanić isplatio 1000 (slovima: osamsto) kuna za povijerljivu imformaciju od vitalnog nacijonalnog interesa”, stajalo je na jednome od njih. U potpisu, jasno, “zaštičeni svijedok Lafarž, svojerućno.”
Ja sam poznata ženska u ovoj zemlji pa su me nazvali ljudi koji misle da bih ja trebala reći kako bi u Ustavu trebalo stajati da brak smije biti i životna zajednica žene i žene i muškarca i muškarca. Ja? Mene su našli? Nisam im rekla što mislim o braku ali kužim što oni žele. Žele da imaju pravo na sve ono na što imaju pravo udovci, udovice, sretno i nesretno razvedeni…Žele pravo na usvajanje djece… Da se mene pita sve bi to u naš Ustav već bilo uneseno.