Radujem se ovom ponedeljku! Prošloj nedelji dozvoljavam da ode u nepovrat, u njoj sam previše energije izgubio na politički i etički neodgovoran govor dr.prof. Rajne Dragičević.
Ljubav prema znanju i istini razvija se kao mržnja prema prividu i neznanju. Zato se, unatoč katarzičnoj ljubavi, istina može ispostaviti i uspostaviti u prljavštini mržnje. Čista istina jeste uprljana istina.
Peščanik je najbolja Kišova knjiga, najraskošnije zamišljena i divno napisana, ujedno i najpotresnija. Čini je šezdeset sedam numerisanih odeljaka sa šest naslova – Prolog, Slike s putovanja, Beleške jednog ludaka, Ispitivanje svedoka, Istražni postupak, Pismo ili Sadržaj – i odvija se tokom jedne noći, od kasne večeri do zore. Prati priču njegovog oca i opisuje, uz prisećanja na nedavne i daleke događaje, iskustva koje se spominju i prepravljaju verovatno poslednji put.
Došli su tiho, netom poslije rata i denacifikovali me. Moji najbliži, moja porodica. Rekli su mi kako stvari stoje, zbog čega je vođen rat - na sve tri strane. Nije im bilo teško, kažu da se virus čestito nije ni zapatio kod mene.
Reč je o čuvenoj slici Ežena Delakroa, nastaloj 1830. i neposredno nadahnutoj julskom revolucijom u Parizu (27-30.7.1830), obično nazvanom Trois glorieuses, “Tri slavna (dana)”. Tom pobunom je dinastija Burbona, odnosno kralj Šarl X zamenjena dinastijom Orleana (Luj-Filip). Sledeći napad na monarhiju dogodio se 1848, takođe u Parizu, i najzad 1871, sa Pariskom komunom.
- Piše, "svi likovi i događaji opisani u ovoj knjizi su izmišljeni".
Tako će vjerojatno jednog dana pisati i na prvoj stranici Daytonskog sporazuma kad arheolozi konačno pronađu njegov originalni tekst, nestao iz državnog arhiva Bosne i Hercegovine prije više osam godina. Teško, naime, da drugačije može ispasti, nego da je sve ovo danas, i likove i događaje, netko izmislio. Ne može, jebiga, stvarno postojati zemlja koja bi bila u stanju izgubiti svoj temeljni dokument, svoj ustav i povelju državnosti, samo Sveto pismo, Bibliju i Kur'an svog državnog prava.
Sviđa mi se i ova priča. Onaj sudac koji je presudio da su banke uz blagoslov Države opljačkale sto tisuća građana u tiskovinama bliskim Državi proglašen je pravednikom. Iz Epehazije (tako ih zove Viktor Ivančić) nam javljaju da je lik vrhunski stručnjak. Svakoga dana u isto vrijeme pred sudom parkira svoju škodu. Ali to nije sve, kad parkira učini to tako da ni jedan dio škode ne viri van parkirnog mjesta.
Lako je bilo biti loš aforističar. Mnogo lakše nego loš romanopisac, lakše nego slab pjesnik. Ali biti genijalan i biti Lec, to je i danas toliko teško da ozbiljnom piscu, koji je odgovoran i prema vlastitome daru i prema svojoj taštini, nije ni na kraj pameti da počne pisati aforizme. Za aforističara je potrebna velika društvena i privatna nevolja, silan dar i bezuvjetna potreba za pisanjem. To je u svome kratkom životu imao Stanislaw Jerzy Lec.
Danas obilježavamo godišnjicu genocida u Srebrenici a naše misli i molitve su sa žrtvama i njihovim porodicama. Događaji koji su se desili na ovaj dan, prije osamnaest godina, pokrenuli su niz događaja koji su doveli do smrti više od 8.000 muškaraca i dječaka i do prisilnog izmještanja 30.000 žena i djevojčica. Užas i barbarstvo počinjeni u Srebrenici i njenoj okolini, u danima nakon 11. jula, podsjetili su na najcrnje dane iz perioda Drugog svjetskog rata; dane za koje su se mnogi nadali da se više nikada neće ponoviti u Evropi.