Po rečima Glenna Greenwalda, novinara britanskog Guardian-a koji pomno prati ovaj slučaj, lista neprisluškivanih kraća je od liste onih koji su bili prisluškivani. Da stvar bude komplikovanija, najavljeno je otvaranje novog centra ove obaveštajne službe u Yuti, koji će se baviti prikupljanjem podataka čitavog čovečanstva. Ovde se moramo zapitati da li je ovo moralno opravdano?
U našem 'društvu spektakla', u kojem ono što proživljavamo u svakodnevnom životu sve više i više uzima oblik laži koja je napravljena da bude stvarna, Frojdovi uvidi pokazuju svoju pravu vrednost. Pomislimo na interaktivne kompjuterske igrice koje neki od nas kompulzivno igraju, igrice koje omogućavaju neurotičnom slabiću da usvoji ličnost mačo agresora sa ekrana koji prebija druge muškarce i divljački uživa u ženama. Previše je jednostavno pretpostaviti da ovaj slabić nalazi utočište u sajberspejsu da bi pobegao od dosadne i impotentne realnosti. Možda nam igrice govore nešto više od toga.
Ponose se patnjama svojih predaka, petstogodišnjim robovanjem. Moj rod pati otkad postoji, pamtimo mi i dandanji i robujemo, pa mi to nikad ne udarismo na velika zvona
“Paradoks je”, otkriva lingvist Claude Hagège, “što ljudi koji danas provode amerikanizaciju i promiču engleski jezik nisu Amerikanci.” Srećom, oni koji nisu Francuzi – naročito ljudi iz Afrike i Kvebeka – omogućili su kulturnoj raznolikosti da i dalje cvate. Upravo bi njihova tvrdoglavost trebala nadahnuti odgovorne političare, a nikako samodopadni fatalizam nekolicine akademika.
Čemu uopšte zakletva, koja će se prije ili kasnije prekršiti, kao što su je na primjer prekršili svi koji nisu čuvali bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti i slobodu svoje domovine Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i ostale tekovine socijalističke revolucije? Čemu ta pedagoška ucjena, na silu ugurana u dječija usta kao džem, kao da se ne može voljeti priroda i biti dobar drug i ljubiti istina i pravda i jednakost bez pompezne inicijacije u režiji osvjedočenih krivokletnika?
U Bosni i Hercegovini, kad god nestane raspoloživog streljiva, a boga mi i ćoraka, ratuje se kinematografijom. I dok je Branko Miljković lamentirao kako ga „ubi prejaka reč“ , BiH političare motiviše slab ili jak film. Komšića kobiva „ubi Kusturičin film“.
Egipatska armija, ista ona koja je slavno odbila da puca u narod u umirućim danima režima Husnija Mubaraka, sada se ne ustručava da po Kairu koristi bojevu municiju.
Nema slavna hrvatska ekonomija od njih baš nikakve koristi. Naprotiv: bosanskohercegovački turisti najčešće se vraćaju s više para nego što su ih donijeli. Jer oni, kako je poznato, ne samo da jedu i piju ono što su donijeli u gepeku nego i kradu.
Kako smo uopće živi dočekali dvadeset prvo stoljeće? – pomislio sam ove subote, gledajući Hrvate kako na parkiralištima velikih tržnih centara trpaju u automobile zalihe tjestenine, gajbe vode, baterijske lampe, agregate, lopate, kompase i lovačke puške, sve dakle što je čovjeku potrebno da preživi ciklonu Jakob, tradicionalnu ljetnu Oluju Stoljeća.