Onaj koji je lovio i onaj koji je crtao lovinu bili su uvek dva različita čoveka jer intelektualcu, osim retkom tipu „funkcionalnog mislioca“, veoma nedostaje praksa. Pečat tome udarili su stari Grci, koji su sa podjednakim prezirom gledali na rad i na onaniju, povezujući ih, naročito ovo drugo, s bednim životarenjem satira i robova.
– Ako Gospodin Bog ima razumljivih i razumnih primjedbi na sadržaj novina, zašto im ne pošalje pismo čitatelja, umjesto da na trafike šalje munje i gromove? – A šta bi ti: da se Bog dopisuje s novinama koje propovijedaju nepružanje pomoći susjedu u nevolji? Da im usput održi i kratki tečaj vjeronauka?
Evropa se nalazi u vanrednom stanju, a politička moć pripada onome ko odlučuje o tome koje će se teme raspravljati u javnosti. Nemačka ne stoji na ivici ambisa, već srlja u njega. Neuspeh elita? Svaka demokratska zamlja ima političare kakve zaslužuje. A od izabranih političara očekivati neko ponašanje koje odudara od rutine jeste zaista nešto neuobičajeno. Srećan sam što od 1945. živim u zemlji kojoj nisu potrebni heroji.
Nejasno je, međutim, što će Hrvatima oklopna i patrolna vozila. Istog dana pročitali smo, naime, posve bizarnu i svugdje osim u Hrvatskoj slabo vjerojatnu stvar: prema novom Zakonu o obrani, izglasanom nedavno u Saboru, u slučaju terorističkog napada neprijateljske oružane sile na teritoriju države čiji je suverenitet po Ustavu dužna braniti, Hrvatska vojska nema zakonsko pravo uzvratiti vatru niti uopće borbeno djelovati!
Zašto u priopćenju Otac sa velikim O? Bit će da je “glasnogovrnica” nepismena. Objasniti tome nečemu što znači biti otac jako bi dugo trajalo i bilo bi uzalud. I otac sa o malim poput buhine bebe zna da se ne smije boriti za svoje dijete hračkajući njegovu majku. Otac sa o malim poput komarčevog oka nikad neće priopćiti puku kad je prestao voljeti majku svoga djeteta. Tako se ponašaju samo divljaci, mužjaci, prostaci i “ugledni poslovni ljudi.”
Svako u ovoj zemlji ima svoju priču. Prisila, koju sam upoznao sutradan, opljačkana je deset puta. Jednom joj je neki klinac držao slomljenu flašu pod grlom. Drugi put se zatekla u kući gde su upali naoružani pljačkaši, i jedan joj je držao pištolj na slepoočnici četrdeset minuta. Ja sam dobro prošao – uzeli su mi samo telefon. Još uvek sam imao novčanik, zahvaljujući Betmenu, i nisu me ni prebili, ni ubili, ni oteli.
Smrkava se. Fekalične boje prirode postaju crne. Sve tamni kao na slikama starih majstora. Samo jedan zlatan zrak, kao koplje zaboravljeno na bojištu. Takvo koplje, ali olovno sivo, nosi i riter, kome na zidnom goblenu višeglava aždaja nudi svoj, bledim pamukom, izvežen trbuh ... Kakva je to noć koja mi dolazi kao lopov?