Oduvijek se zna da što imate više novca to vam je život lakši. Istraživanja provedena tokom nekoliko posljednjih decenija pokazuju da novac, do određene granice, čini ljude sretnijima jer im omogućava da zadovolje osnovne potrebe.
Političari su ženama neodoljivi. Komadima ne smetaju ćele, kitovske trbušine, intelektualna nevinost, bruhovi, nadlaktice mekane poput putra, kratke noge, izbuljene oči, dlake u ušima i nosu, stentovi, šmrkanje kokaina, lokanje konjaka, ubijanje jelenova, mlaćenje žene koja doma čuva djecu…
U ne tako davna vremena, dok su vladale age i paše, kada bi kmet tadašnjim vlastelinima, vazalima, dugovao kakve novce ili bi istim vlastelinima zafalilo para, koje su proćerdali po hanovima pa se dosjetili da navrate međ narod da prikupljaju harač, desilo bi se da čovjeku iznebuha ispred kuće nadođe buljuk vojske i žandarma, te da mu uz udarce dobošara krenu plijeniti pokretnu i nepokretnu imovinu, tjerajući ga sa ženom i djecom na livadu.
Onda je tata skočijo prema televiziji i viknijo je: „Aj makni se sa ekrana, kravo jedna glupa! Oćemo gledat fini i pošteni svit, a ne tebe!“ Onda je i mama skočila prema televiziji i viknila je: „Miči se, degenice! Dosta je bilo tvojih laži i prevara! Aj briši i pusti na ekran nekog lipšeg i normalnijeg!“ Onda sam ja uletijo: „Ne bi vam se ja tija mišat, ali...“ Samo mama je naperila prstom prema meni i dreknila je: „Slušaj me, papane! Akoš opet drobit da ti nisi Kan, nego neki Robi, moš slobodno odjezdit u skokovima!“ Ja sam rekao: „Nisam vam to tija reć!“ Tata je pitao: „Nego šta?“ Ja sam rekao: „Da ona na televiziji nije Fusun nego precjednica naše vlade!“
Demonstranti na ovo daju vrlo precizne i jasne odgovore: svjetsko nogometno prvenstvo koštat će Brazil čudovišno mnogo javnoga novca, a eventualnu zaradu pokupit će Fifa, te domaće i bjelosvjetske kapitalističke korporacije. Ljudima, dakle, smeta što financiraju nešto od čega neće imati ama baš nikakve materijalne koristi, osim što će brazilski bogataši zahvaljujući nogometnom prvenstvu postati još bogatiji
Na moje veliko razočarenje, ponovo vidim da su pravosudne institucije državnog nivoa, koje su temelj stabilne Bosne i Hercegovine sa težnjama ka punoj integraciji u Evropu, meta napada političkih lidera iz Republike Srpske.
Pretjeruju ovog ramazana, kao i prethodnih, oni što u jednoj općinskoj odluci vide uvođenje šerijata. Pa nije, majku mu, Stari Grad Saudijska Arabija, u kojoj, odlukom vlasti, „nemuslimanski stanovnici kraljevstva ne smiju jesti niti piti u javnosti tokom ramazana, u znak poštovanja prema svetom značenju tog mjeseca i osjećaja prema muslimanima, a stranci koji se primijete da krše post u javnosti, bit će predmetom mjera odvraćanja koje uključuju poništenje njihovih radnih ugovora i protjerivanje iz kraljevstva".