Lako je bilo biti loš aforističar. Mnogo lakše nego loš romanopisac, lakše nego slab pjesnik. Ali biti genijalan i biti Lec, to je i danas toliko teško da ozbiljnom piscu, koji je odgovoran i prema vlastitome daru i prema svojoj taštini, nije ni na kraj pameti da počne pisati aforizme. Za aforističara je potrebna velika društvena i privatna nevolja, silan dar i bezuvjetna potreba za pisanjem. To je u svome kratkom životu imao Stanislaw Jerzy Lec.
- Piše, "svi likovi i događaji opisani u ovoj knjizi su izmišljeni".
Tako će vjerojatno jednog dana pisati i na prvoj stranici Daytonskog sporazuma kad arheolozi konačno pronađu njegov originalni tekst, nestao iz državnog arhiva Bosne i Hercegovine prije više osam godina. Teško, naime, da drugačije može ispasti, nego da je sve ovo danas, i likove i događaje, netko izmislio. Ne može, jebiga, stvarno postojati zemlja koja bi bila u stanju izgubiti svoj temeljni dokument, svoj ustav i povelju državnosti, samo Sveto pismo, Bibliju i Kur'an svog državnog prava.
Sviđa mi se i ova priča. Onaj sudac koji je presudio da su banke uz blagoslov Države opljačkale sto tisuća građana u tiskovinama bliskim Državi proglašen je pravednikom. Iz Epehazije (tako ih zove Viktor Ivančić) nam javljaju da je lik vrhunski stručnjak. Svakoga dana u isto vrijeme pred sudom parkira svoju škodu. Ali to nije sve, kad parkira učini to tako da ni jedan dio škode ne viri van parkirnog mjesta.
Danas obilježavamo godišnjicu genocida u Srebrenici a naše misli i molitve su sa žrtvama i njihovim porodicama. Događaji koji su se desili na ovaj dan, prije osamnaest godina, pokrenuli su niz događaja koji su doveli do smrti više od 8.000 muškaraca i dječaka i do prisilnog izmještanja 30.000 žena i djevojčica. Užas i barbarstvo počinjeni u Srebrenici i njenoj okolini, u danima nakon 11. jula, podsjetili su na najcrnje dane iz perioda Drugog svjetskog rata; dane za koje su se mnogi nadali da se više nikada neće ponoviti u Evropi.
U pedesetim godinama prošloga veka u psihoanalizi su počeli upotrebljavati izraz gaslighting, da bi opisali odnos dva čoveka u kojem jedan manipuliše psihičkim stanjem drugoga, izvodeći trikove, podmetanja i laži, tako da onaj drugi počne verovati da je psihički nestabilan ili bolestan.
zidao je tu i gradio tko je stigao: velike državne firme, hotelska poduzeća, narodna armija, direktori i proleteri, gastarbajteri, privatnici, povratnici, poduzetnici, generali, pješadinci, domaći i stranci, pedeset godina odjekivala je jadranskom obalom škripa mješalica za beton, cviljenje dizalica, eksplozije mina, brundanje kamiona i revanje pretovarenih Renaulta “četvorki”: niknuli su na nekoć netaknutoj obali cijeli hotelski gradovi, čudovišni grozdovi betonskih nastambi, zemljani nasipi, parkirališta, restorani, hoteli, apartmanska naselja i etno sela s jacuzzijima i privezištima za jahte.
Objasniti ću jedan zanimljiv model, za koji sam saznao u Holandiji, a koji, malo adaptiran, smatram da je izuzetno primjenjiv u Bosni i Hercegovni. Naime, u Holandiji je, na spoznaju da je vlast "stara" - tačnije, da su u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti, ljudi prosječne starosti 40+ godina - formirana organizacija čiji je osnovni zadatak i cilj da "podmladi" politiku Holandije. Politika se kreira u zakonodavnoj vlasti, a vrlo je prirodno i jasno da interese i potrebe mladih ne mogu razumjeti, zastupati ljudi koji imaju više od 40 godina.