Nacija je uvijek prikucana za sadašnjost preživljavanja, pa nije nikakvo čudo da su bh. političari listom i temeljito lišeni bilo kakve političke vizije. To se zgodno uklapa sa njihovim porivima da sebi nagrabe dok još ima, pošto ovo neće dugo trajati—izvjesnost gore budućnosti i kleptokratija usko su povezani.
Danas – trideset sedam godina kasnije – dosanjanom, ali prevarenom i poniženom Hrvatskom vladaju mito i korupcija, umjesto Hrvata svojih na svome vladaju pohlepa, sebičnost i nepovjerenje, a ljude koji su u borbi za njenu slobodu dali živote nitko više i ne pamti.
Kupio ja Braci devedeset i pete u proljeće nove patike, Adidaske, preko nekog stranca. Donio ih on iz Beograda kad se vraćao u Srebrenicu s odmora. Nije ih Braco nosio ni mjesec-dva kad se ono sve desilo. Kupio mu ja i Leviske, 501. Imao je to na sebi. Znam tačno i koju je majicu imao na sebi i koju košulju.
Ideja da bi „naši dečki“ (ako ministrovu frazu čitamo onako kako je mišljena, u nacionalnom ključu) trebali i u mirnodopskim okolnostima predstavljati homogenu skupinu, strukturu osuđenu na jedinstvo i posvećenost zajedničkoj ratnoj misiji, zapravo je dosljedno provedena u djelo. Čak je i umirovljeni pripadnik specijalne policije Stevan Culej, nakon puštanja iz kratkotrajnog pritvora, našao za shodno umiriti prosvjednike: „Bilo je sve u redu, jer sve su to moji prijatelji.“
Na današnji dan rođen je Želimir Žilnik .....Ako pogledamo unazad 70 godina, možemo da konstatujemo da su političke elite naše zemlje očigledno napravile dva puta katastrofalno loše izbore koji su se pre svega završili tragično po narod, zemlju, privredu, ugled ovog našeg prostora.
Livio Morosin pjesnik je – uz Danijela Načinovića, Francija Blaškovića i Milana Rakovca – meni najbliži u tom čulnom, multilingvalnom ogranku mog jezika. Sjajan je muzičar, gitarist i skladatelj, mračnoga i moćnog dara za kulturno-povijesnu transformaciju. Kao nitko među nama, Livio piše i pjesme mnogo starije od sebe. Stare istarske narodne pjesme, čije će autorstvo jednoga dana, akobogda ovoga jezika i njegovih kultura, postati upitno, kako to već biva s autorima svih velikih narodnih pjesama, bosanskih ili crnogorskih sevdalinki, dalmatinskih klapskih napjeva…
Projektili će možda uslediti. Ali bombardovanje klišeima je već počelo – i dovoljno je bedno da nikome ne naudi, osim možda gospodi koja ih iznose. Stvarno, ko Keriju piše ove govore? Bilo je tu „foteljaškog izolacionizma“. Zašto foteljaškog? I koga je trebalo da pogodi bizarna opaska o američkom izolacionizmu posle Prvog svetskog rata?
Fićo, kasnije stojadin i yugo, bili su osnova naše motorizacije, odlični auti. Bilo je i tragikomičnih situacija, ali Zastava je svojski odradila taj automobilski boom. Drugi nam auti nisu bili dostupni kao fićo, tehnički fenomen: kompaktan, izdržljiv, jednostavan za održavanje, prava divota. Zamislite kakvo je bilo zadovoljstvo preraditi fiću, frizirati ga da mu brzina s maksimalnih 110 km/h naraste na nevjerojatnih 200…