Vrijedi li potrošiti 18 raj-maraka da bi se u prevodu čitalo ono što je već došlo do autentičnog izraza u formi tri konstitutivna naroda, čiji su pripadnici ustavno jednakiji od ostalih, svako povlašten na svom čistom tlocetu očišćenom kundakom i čizmom? Čemu nas njegova borba može poučiti a da to nismo već dokazali u našoj, dezinfekujući od tuđe prljavštine jezike, medije, škole, vlade, katedre, ministarstva, sudove, gradove?
Nemoš virovat kako je ove godine grozan sastav stranih turista! Dno dna!' Dino je rekao: 'Iman osjećaj da uopće nije tija da mu operemo ponistru!' Ja sam rekao: 'Pa šta nije reka?' Dino je rekao: 'Možda je i reka, al ko bi ga razumija!' Ja sam rekao: 'Koji svit, jebate! Ja da putujen u stranu zemlju naučija bi bar malo lokalnog jezika! A ne vozit se okolo ka muva bez glave!' Dino je rekao: 'Dobro govoriš, dno dna!' Samo onda smo mi sinjali jednog barbu i tetu u crnom audiju. Oni su taman se uparkirali u red za trajekt. Ja sam klimnijo sa glavom i rekao sam: 'Ekšn!' Dino je rekao: 'Ekšn!'
Ma što se govorilo, divljenje rasuđuje, opravdava se pred umom, čudi se i pita: kako se može biti Nelson Mandela? Zašto izgleda uzoran – i dostojan divljenja po onome što misli i govori, što čini ili pati? Zašto on sam izgleda dostojan divljenja, kao i ono što nosi u svojem svjedočanstvu, što je druga riječ za mučeništvo, to jest iskustvo njegova naroda? ”Moj narod i ja”, svagda kaže, a da pritom ne govori poput nekog kralja.
Evo me već nekoliko sedmica u Evropskoj uniji, a nikako da osjetim promjenu. Nakon dva-tri dana nacionalne euforije, kada je grad bio blokiran zbog dolaska najdražih gostiju, a barjaci Evrope vijorili su se i gdje mora i gdje ne mora, Zagreb se vratio u stanje uobičajene depresije.
Dosadno mi je. Vruće je. Zato listam Anićev “Veliki rječnik hrvatskoga jezika”. Mislite da sam perverzna? Koga briga što vi mislite. Zašto listam Rječnik? Čitav život sanjam kako ću izmisliti riječ. Ne bilo kakvu riječ. Ne riječ koja bi bila vezana uz poljoprivredu, šumarstvo ili pomorstvo. Ne! Hoću riječ koja će meni nešto značiti. Baš da mi, onako, grije i dušu i tijelo.
Od tog trenutka gospoda graničari su počeli roviti po svim stvarima koje su našli u autu...Dok ja to dumam, oni rove i rove i rove... jedan mlađi, valjda nadobudan i pun energije sa netom završenog faksa (da li moraš ići na faks da bi rovio ljudima po autu?), odvaljuje tapacirung i gura prste gdjegod ima ikakva rupica. Kucka po plastici kao američki graničari u Tijuani. Pita da li imamo skrivenih putnika. U pežou u koji jedva dvoje stane da ih vidiš...
Za mene je kasno. Govorim djeci da moraju krenuti krasti ali i za njih je kasno. Unuk mi je jedina nada. Jučer je u vrtiću prebio djevojčicu i dva dječaka. Roditelji su ih odvezli u privatnu kliniku jer u bolnici nema ni konca ni anestetika a možda ni doktora. Srećom, u Hrvatskoj privatne klinike niču na svakom uglu. Moj sin je izmlatio svoga sina a ja sam mu dala sto kuna. Da imam veću penziju dala bih mu tisuću. Ako u vrtiću ubije klinca onda će u osnovnoj školi ubiti dva, u srednjoj četiri, na fakultetu deset. Krleža je davno napisao, svijetom vladaju varalice i ubojice.
Kao ateističkom laiku, meni je to prilično nejasna stvar, da ne upotrijebim teži pridjev. Otprilike kao kad bi općinske vlasti u Splitu u neposrednoj blizini Hajdukovog stadiona zabranile prodaju Dinamovih dresova, zastava i šalova.
A, narod ko narod, prvo će zaključiti da poslije j. nema kajanja, a onda će glasno reći kako se opet zajebao.Sad- zasad Mile samo sanja svoju dnevnu moru, a narod je živi. Dobro je reći će poneki naci spartanac i sluđeni gandijevski ublehaš. Ostali ćute. Nemaju snage za bilo šta...