Na pitanje jednog portala-Da li bi BiH građani uzeli ponovo oružje u ruke-od ukupno 308 učesnika ankete, čak 213 ili čitavih 69 posto nema dilemu po ovom pitanju i bilo bi spremno da ponovo krvlju i oružjem rješava probleme u državi. Ima li tu šta čudno? Nema!
Prije ili kasnije, materijalno siromaštvo porodi duhovno. Da li je perspektiva našeg filma u satiričnoj slici države čiji su svi građani statisti i kaskaderi, a sve prazne industrijske hale filmska skladišta i studiji? Hoće li, kad oko Vareša ili Kladnja posijekusve šume i kad klizišta odnesu sva bespravno podignuta predgrađa ovdje snimati novi Ratovi zvijezda? Hoće li se urušavanje Tuzle zaustaviti gradnjom kino-dvorana u napuštenim rudnicima?
Okružen malim brojem ljudi, bez sredstava, nailazeći na ogromne objektivne teškoće koje je valjalo savlađivati — u gradu neprijateljstvo i nerazumevanje, na selu nepismenost, zaostalost i razbijenost — Kočić je teško krčio puteve. Ali, uprkos tome, ipak lakše i brže nego što bi se to moglo očekivati, s obzirom na uistinu teške uslove i velike nedaće".Kočić je u politmčkoj borbi pravi narodni tribun koji se bori i protiv okupatora i njegove politike i protiv domaćih socijalnih neprijatelja seljaštva, koje obično naziva kmetoderima.
Naravno da se fenomen hipnoze ukazuje i daleko šire, van ove katastarske čestice koju u zemaljskim knjigama vodimo pod nazivom Balkan. Međutim, ako ste slučajno proparali majčinu maternicu baš na ovim prostorima, kulturni fundamentalist Damir Nikšić će taknuti u vaše zavičajne traume s takvom preciznošću da nećete ni primijetiti kad ste počeli cuclati palac. I onda ćete znati da je to to. Ili ste Balkanac/ka ili niste. Bruka je da vam Damira Nikšića ne predstavismo i ranije, ali s umjetnošću je, srećom, tako - bolje ikad nego nikad.
‘Izjave američke administracije, zapada i ostalih zemalja su uvreda i riječ je o nepoštivanju vlastitog javnog mnijenja. Ne postoji nitko na svijetu, a kamoli velesila, koji prvo nekog optuži i zatim ide o prikupljati dokaze da dokaže svoju tvrdnju. Američka administracija nas je optužila u srijedu, a dva dana kasnije su izjavili kako će početi prikupljati dokaze, što je dokaz da će ih prikupiti negdje dalje.’
Učio sam o ekonomijama obima, ekonomijama opsega, ekonomskim zakonima po kojima na tržištu opstaju i prosperiraju oni sa najboljom cijenom, najboljom kvalitetom, znanjem, stručnosti. Učio sam kako napreduju oni koji inoviraju, kako tržište – kupci prepoznaju one sa najboljom ponudom, kako najbolje i najveće poslove dobijaju najbolji ponuđači.Sve to je laž. Sve je to teorija, onako kako bi trebalo biti, ali zapravo jednostavno u praksi nije. Mladim poslovnim ljudima, a posebno onima koji se spremaju za ulazak u biznis, treba reći slijedeću istinu. Najviše napreduju oni koji se najbolje i najviše „tale“.
Kao što smo govorili pre skoro pola veka, ne moraš biti meteorolog da bi znao kako vetar duva u Egiptu: uvek duva ka Iranu. Čak i ako vojska uspe da stabilizuje situaciju, sama ta pobeda mogla bi izazvati eksploziju fašizma, poput Homeinijeve revolucije, koji će protutnjati Egiptom za koju godinu. Od takvog nas ishoda može sačuvati samo široka svetska koalicija posvećena borbi za slobodu i demokratiju, kao i za društvenu i ekonomsku pravdu.
- Porezna! – prolomi se štekatom, i mirni beach-bar u hladovini tamarisa u trenutku učas razori opća panika i kaos.
Jedan konobar bjesomučno mobitelom traži gazdu, drugi grozničavo spaja fiskalnu kasu na internet, gosti se razbježali plažom, prestravljeni trče preko stolica, vrište, posrću, padaju, pridižu se i opet bježe, prevrću se stolovi, padaju čaše i boce, izlile se na kamene ploče litre Camparija, cijeli je pod velika crvena lokva, dok morem odjekuju panični, upravo neljudski urlici, „Porezna! Porezna!“.
Ako će Srbija početi voditi racionalnu ekonomsku politiku, trebat će joj četrdeset godina da dostigne razvijene zemlje, objasnio je ekonomist Vladimir Gligorov, i izazvao polemiku. Bilo je i onih koji su trijumfalno podsjećali da smo se 'mi' odvojili od Srbije i da 'smo' u Europi, pa što nas je uopće briga kako je 'tamo'. A kako je onda ovdje i koliko nama treba da dosegnemo razvijene, unatoč tome što smo formalno prikopčani za EU?