Šta nam neki ljudi znače, vrlo često shvatimo tek kad ih izgubimo. Čika Mikija sam upoznao na Svetom Stefanu prije nekoliko godina, kada smo moja djevojka i ja došli u posjetu na nekoliko dana. Oni su stari kućni prijatelji, a već nakon nekoliko razmijenjenih rečenica, shvatio sam o kakvom se čovjeku radi; o legendi!
Sjedim na njegovom krevetu i buljim u prastare tenisice. Ako u njih uvalim nos da li ću osjetiti njegov miris? Uzimam u ruke tenisice broj četrdeset i sedam. Mirišu na vlagu i suho blato. Ipak ih odlažem u kut sobe. U našoj spavaćoj sobi listala sam album i iz njega izvukla fotku na kojoj on sjedi na mom vratu i čupa mi kosu. Njegov prvi rođendan.
Da se Lav Nikolajevič Tolstoj, eto, nije rodio u pustoj ruskoj Jasnoj Poljani, već recimo u malom Docu na Lašvi kraj Travnika, ne bi mu "Ana Karenjina" započela onom slavnom rečenicom - "Sve su sretne obitelji iste, svaka je nesretna obitelj nesretna na svoj način." Tolstoj jest veliki pisac univerzalnih ljudskih tema, ali sreća i nesreća, jebiga, nisu te. Nije sreća univerzalna tema dok je žive Bosne i Hercegovine.
Popis stanovništva u BiH - Najvažniji statistički izvor podataka о Hrvatima, Bošnjacima i Srbima u Bosni i Hercegovini. Popis će ustanoviti koliko nas nema u odnosu na 1991. godinu.
Nelagoda koju izaziva sintagma “Želimir Žilnik, srpski redatelj” ima, dakle, svoje sasvim racionalne razloge. Ona je normalna reakcija na falsifikaciju samog djela, na kulturni i socijalni redukcionizam, odnosno na nasilnu aproprijaciju kulturne baštine koju nužno implicira spomenuta fraza. Činjenica da se ona prešutno prihvaća kao normalna govori prije svega o nenormalnosti dominantne kulturne paradigme. Štoviše, ona upućuje na nasilje koje je sastavni dio te paradigme, nasilje spram kojeg smo potpuno otupjeli. Debela koža koja ne osjeća bol povrede i sama je rezultat bezbrojnih udaraca i povreda kojima je dugo bila izložena i koje su je pretvorile u anestetičku nakupinu mrtvih stanica.
Filozof Karl Popper, jedan od najvećih filozofa XX vijeka, preminuo je 17. septembra 1994. u 92. godini života. Pročitajte jedan dio iz njegove knjige "Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji".
Hrvatsko izdanje popularne internetske enciklopedije – koju puni gotovo stotinu dvadeset hiljada suradnika, dakle sasvim pristojan sociološki uzorak – od samog je svog početka, međutim, ogledalo tužnog, hm, općekulturnog, hm, „stanja nacije“. Nije, naime, hrvatska Wikipedija jednostavno ksenofobna, šovenska i filofašistička, već je, još gore, jednostavno ignorantska i nepismena.
Dobili smo, cenjeni publikume, paket novih mera za popravljanje katastrofalnog stanja državnih finansija. Srpski novogenije, Krstić Lazar, za početak je došao na ideju da uzajmi još jednu milijardu evra, a da građane čiji prihodi premašuju sto hiljada RSD dodatno oporezuje. Više sam očekivao od Krstića.
Ono što se zbivalo u logorima u tolikoj mjeri nadilazi pravni koncept zločina da se pravno-politička struktura, u kojoj su se ti događaji odigrali, često naprosto prestajala razmatrati. Logor je samo mjesto u kojem je realizirana najapsolutnija conditio inhumana (neljudska situacija) koja je ikada postojala na zemlji: to je ono što naposljetku vrijedi kako za žrtve tako i za potomke.