Glumac i aktivista Deni Glover ovih dana boravi u prijestonici BiH kao gost Sarajevo Film Festivala, a svoje vrijeme ne koristi samo da bi se bavio filmom, jer kako kaže: “Biti glumac, to nije dovoljno.”
Bila sam prisutna kada je neki zapaljivi šešeljevac, koji se predstavljao kao novinar, bacio fotoaparat u glavu Mirku Kovaču, na sastanku u Beogradu koji je trebalo da postavi osnove antinacionalističke i antiratne koalicije u Srbiji, godine 1990.
Izgleda da nismo završili sa problematikom međugeneracijske napetosti. Doduše, ova napetost se nikad neće ni završiti, niti je treba završavati, ali kako svaka napetost, kao i svako društvo, svaki istorijski trenutak imaju svoje specifičnosti, pozabavimo se još malo ovom temom, posebno u svetlu novog populističkog ministra – japijevskih ambicija i specifičnog obrazovnog bekgraunda – koji banalizuje problem i poziva mlade da se vrate na rodnu grudu, gde je, valjda, paradajz lepši od onog stranog.
A razočarenje nad razočarenjima, majka svih razočarenja, to je naš odnos prema životinjama. Nigdje nismo makli, nismo se pomjerili ni za milimetar od onih diluvijalnih vremena kada je sila bila sve. Čovjek bi danas trebao da je uljuđen, a sve je samo ne to. Nigdje samilosti, nigdje ljubavi i sažaljenja. Za životinjske muke mi smo isključivi krivci.
Postati nogometaš je bio moj dječački san, tako da sam to bio dužan tom »malom Ivanu« koji je još uvijek tu negdje u meni i kojem zaigra srce svaki put kad čuje topot lopte iz susjedstva. Međutim, u profesionalnom smislu, kada se osvrnete i pogledate sve te medalje, trofeje i titule, za koje vam sugeriraju da je to, kako bi mladi u žargonu rekli »vrh« i ostvarenje nekakvog sna, ako ste brutalno iskreni prema sebi, vidite koliko je sve to isprazno
Trebala bih se radovati godišnjem, ali… U kakav kupaći kostim uvući trudnu foku? Dvodijelni jer u njemu tijelo dobiva više vitamina de? Jednodijelni jer žena na plaži treba učiniti nevidljivima široke bokove, obješenu guzicu, viseće male grudi, viseće velike grudi, trbuh, celulitična bedra, tamnoplave i ružičaste kapilare u punom cvatu…
Šta sve nismo smislili da prizovemo sreću! Ali šta je sreća? Da li su to ljubav, novac, djeca, posao, patriotizam? Da li je to 10.000.000 na lotou? Sreća je varljiva roba. To može biti i iskren razgovor sa prijateljem. Ili sa par novčića pomoći nekom bolesnom mališanu da ode na liječenje koje mu uskraćuje sistem. Sreća je, kažu, poput droge, nikad je nije dosta i jedna doza vapi za drugom. Jesmo li uopšte sposobni za trajnu i konačnu sreću?
Po rečima Glenna Greenwalda, novinara britanskog Guardian-a koji pomno prati ovaj slučaj, lista neprisluškivanih kraća je od liste onih koji su bili prisluškivani. Da stvar bude komplikovanija, najavljeno je otvaranje novog centra ove obaveštajne službe u Yuti, koji će se baviti prikupljanjem podataka čitavog čovečanstva. Ovde se moramo zapitati da li je ovo moralno opravdano?