To možda znači da sam egoističan, da se suviše bavim sobom. Ali mislim da je svako na ovom svetu dužan da se bavi sobom i da je apsolutno odgovoran za sebe. Ako hrišćanstvo zahteva da „volite bližnjeg svog kao samog sebe“, to znači da sebe morate najviše da volite, zar ne?
Što god mislili salonski revolucionari, koji će i ovoga puta optužiti demonstrante da su stranački manipulirani, blokade parlamenata ili prometnica dobar su način da se "skrene pažnja" na katastrofalno stanje u zemlji. Svakako, dobar je to način u zemljama u kojima parlamenti i prometnice ferceraju. Revolucionari u tim zemljama izloženi su stoga i opasnosti da se s njima brutalno obračunaju policijski specijalci. To je zato što tamo, pored parlamenta i pravosuđa, fercera i policija. U Bosni i Hercegovini, međutim, ni policija ne fercera.
Ono što ljudi rade, iz čiste zlobe i gluposti, jeste da za svaki svoj neuspjeh traže opravdanje, a krivicu redovito prepisuju državi, to jest predsjedniku države, entiteta ili parlamenta. Kao da su oni krivi što narod stoji loše, dok oni uspješno plivaju u svojim karijerama.
Mene je mama spremala za prvi dan škole. Ona je meni zakopčavala novu bilu košulju i popravljala mi je kragnu. Mama je rekla: 'Eto, fes si mi lepi dečko!' Ja sam se njoj nasmješkao. Onda je mama pogledala mene drito u facu i rekla je: 'Ak te ko bu pital kak se zoveš, kaj buš rekel?' Ja sam rekao: 'Rekel bum da se zovem Robi, al da me si zovu Robička!'
Što ja imam protiv ćirilice? Ništa. Dapače! Ćirilicom bih ukucala u zidine Zagrebačke katedrale da je ta zgrada Zagrebačka katedrale. Živimo od turizma ne od sjećanja. Svaki bi hrvatski spomenik trebalo označiti na svim mogućim jezicima i ukrasiti različitim znakovima. Jedine hrvatske zgrade koje bih pustila na miru su one vukovarske. Vješanje ćiriličkih ploča u Vukovaru nije civilizacijski čin nego provokacija.
Jeste li upoznati s rijetkim kuriozitetom da su tamo na vlasti muslimani, ali da su muslimani i naši saveznici, sirijski pobunjenici? Strance to često buni, ali vi znate razliku, i znate da se naši muslimanski prijatelji u Siriji od prljavih Asadovih muslimana razlikuju po tome što su veći muslimani? Završili ste, razumije se, snajperski tečaj za razlikovanje muslimana od muslimana? I djece od odraslih?
Đoković je imao nesreću da se probija u eri Federera i Nadala, koji su odgajali najveći, najsentimentalniji rivalitet u istoriji tenisa, a možda i sporta uopšte. Paradoks Đokovićeve karijere je u tome da što bolje igra to ga manje vole, bar oni koji se drže binarnog modela Federera i Nadala. Zahvaljujući nesrećnom odabiru trenutka, on je večiti padobranac, automatski višak. „Zašto ljudi nisu voleli Kobea ili Lebrona kao Majkla Džordana?“ pita Tod Martin. „Zato što, na neki način, nisu voleli da se ti ljudi sa njim porede? Mislim da će proći dosta vremena pre nego što pronađemo dve dominantne ličnosti u našem sportu koje svi poštuju kao Rodžera i Rafu.“
Zaista se osjećam kao građanka Evropske unije. Moja djeca i djeca mojih prijatelja ne mogu dobiti stalan posao. Naši mladi koji rade potpisuju ugovor na tri mjeseca, pa opet na tri i tako dok konačno ne dobiju otkaz. Isto se u čitavoj Evropi dešava i mladima u drugim zemljama Unije, odgovara na pitanje “Blica” hrvatska književnica Vedrana Rudan.