Zašto u priopćenju Otac sa velikim O? Bit će da je “glasnogovrnica” nepismena. Objasniti tome nečemu što znači biti otac jako bi dugo trajalo i bilo bi uzalud. I otac sa o malim poput buhine bebe zna da se ne smije boriti za svoje dijete hračkajući njegovu majku. Otac sa o malim poput komarčevog oka nikad neće priopćiti puku kad je prestao voljeti majku svoga djeteta. Tako se ponašaju samo divljaci, mužjaci, prostaci i “ugledni poslovni ljudi.”
Svako u ovoj zemlji ima svoju priču. Prisila, koju sam upoznao sutradan, opljačkana je deset puta. Jednom joj je neki klinac držao slomljenu flašu pod grlom. Drugi put se zatekla u kući gde su upali naoružani pljačkaši, i jedan joj je držao pištolj na slepoočnici četrdeset minuta. Ja sam dobro prošao – uzeli su mi samo telefon. Još uvek sam imao novčanik, zahvaljujući Betmenu, i nisu me ni prebili, ni ubili, ni oteli.
Smrkava se. Fekalične boje prirode postaju crne. Sve tamni kao na slikama starih majstora. Samo jedan zlatan zrak, kao koplje zaboravljeno na bojištu. Takvo koplje, ali olovno sivo, nosi i riter, kome na zidnom goblenu višeglava aždaja nudi svoj, bledim pamukom, izvežen trbuh ... Kakva je to noć koja mi dolazi kao lopov?
Leto je, kao i Nova godina, veliko obećanje da će se dogoditi nešto iz snova. Ali dok posmatram hiljade ljudi, belih, izgorelih, pocrnelih, kako bazaju malenom rivom tamo i nazad, znam da se ništa neće dogoditi ni ovog leta. Na njihovim licima vidim samo čudnu mešavinu zbunjenosti, sete i umora
Kada sam imao možda šest godina otišao sam u prodavnicu cipela sa mojom majkom i mojim bratom. I na kraju kupovine cipela prodavac nam je rekao da možemo da dobijemo svako po jedan balon. Moj brat je želeo crveni balon, a ja sam želeo ružičasti. Moja majka je rekla da misli da bi bilo bolje da uzmem plavi balon. Ali ja sam rekao da definitivno hoću ružičasti. I ona me je podsetila da je moja omiljena boja plava. Činjenica da je sada moja omiljena boja plava, ali da sam i dalje gej je dokaz i majčinog uticaja i njegovog ograničenja.
Poput Snoudena, Mening je počinio zločin otkrivanja Amerikancima – i drugima – šta njihova država radi. To je ozbiljno narušavanje „bezbednosti“ u operativnom smislu reči, poznatom svakome ko je čitao deklasifikovana dokumenta. „Bezbednost“ obično znači bezbednost državnih zvaničnika od radoznalih očiju građana kojima oni, teoretski, podnose račun. Države se uvek pozivaju na bezbednost – u Snoudenovom slučaju, bezbednost od terorističkog napada.
Elem, Hrvati su se pokazali mnogo perfidniji nego što sam očekivao. Nisu postavili zasjedu u Brelima. Da me zbune. Ali spreman sam ja. Dolazim do dugogodišnjeg stanodavca Ante, za koga me mnogi ubjeđuji da mi je prijatelj, ali im ja ništa ne vjerujem....
Naši stihovi, mitovi i kompletna kulturna baština, najčešće zaluta u izmaglici slatkih laži. Mali narod se, kaže Šimić, u svojoj istoriji služi rečnikom nekog drugog naroda, koji doista i poseduje kulturu, da bi uverio sebe kako je jednak sa najboljima.