Intelektualci pate od jedne boljke više, od koje ne pate druge grupe: oni znaju kako društvo može da se organizuje racionalnije i humanije, ali nemaju moći da to učine! U svakodnevnom životu racionalna i čovječna misao doživljava poraz za porazom, a nagon, inat i interes igraju svoje igre. Pri tome sami intelektualci ne uzimaju mnjenje ogromne većine za ozbiljno, i obično ga odbacuju kao skup predrasuda zdravog razuma, što je velika greška, jer ovo mnjenje i predrasude odlučuju (na izborima) u kakvom ćemo sistemu živjeti.
Kakav zaista ćušpajz u glavi mora imati vukovarska gospođica Kremenko da bi djelo jednog musavog i raščupanog nekrsta smatrala dijelom svoje nacionalne baštine? Zar ona stvarno misli da je narod tu uz Dunav, još prije četiri i po milenija, borbeno vitlao kopljima vičući: “Ovo je Hrvatska!”, dok su ih s druge strane rijeke barbari iz drugog plemena izazivali visoko podižući tri prsta? Iako, priznajem, ne bi to bila prva idiotarija koju smo čuli od onih što su ustali protiv ćiriličnih natpisa na državnim i javnim ustanovama u Vukovaru.
Svi mislimo o tome kako je živeti lepo. Volela bih da pričam o povećavanju šansi za lepu smrt. Nisam gerijatričar. Smišljam programe za čitanje za decu u zabavištu. Ono što znam o ovoj temi dolazi iz kvalitativnog istraživanja sa uzorkom od dvoje ljudi. U proteklih nekoliko godina, pomogla sam prijateljima da imaju kraj života kakav su želeli.
Uostalom, ako već moramo prosipati mudrosti s Facebooka, evo za kraj jedne koja se ističe besprijekornim moralom i kojoj ne možete odoljeti: “Nikad mi baklava nije bolje ispala. Ja da uzmem jedan komad, ispade cijela tepsija” (Đorđe Balašević). Ili, evo jedne još bolje: “Muškarac bez stomaka, kao mercedes bez znaka” (Ozren Kebo).
Rodilo ove godine! Šljive se do zemlje objesile bremenite plavim plodovima. Takva sezona bila. A, znamo da uz kupljenje, da se ne lažemo, prevashodno alkoholnih sirovina, ide i predizborna kampanja. Svako dijete, svaka domaćica, svaki radnik na birou i seljak-štrajkač znaju da je početak septembra, početak, kako to reče jedan lokalni ekspert za sve „političkog nadgornjavanja“.
Drugi svetski rat ima posebnu upotrebnu moć zbog obilja ideologija koje su se u njemu našle suprotstavljene, a koje se još uvek nalaze na političkom jelovniku.
Šta nam neki ljudi znače, vrlo često shvatimo tek kad ih izgubimo. Čika Mikija sam upoznao na Svetom Stefanu prije nekoliko godina, kada smo moja djevojka i ja došli u posjetu na nekoliko dana. Oni su stari kućni prijatelji, a već nakon nekoliko razmijenjenih rečenica, shvatio sam o kakvom se čovjeku radi; o legendi!