U Bosni i Hercegovini, kad god nestane raspoloživog streljiva, a boga mi i ćoraka, ratuje se kinematografijom. I dok je Branko Miljković lamentirao kako ga „ubi prejaka reč“ , BiH političare motiviše slab ili jak film. Komšića kobiva „ubi Kusturičin film“.
Egipatska armija, ista ona koja je slavno odbila da puca u narod u umirućim danima režima Husnija Mubaraka, sada se ne ustručava da po Kairu koristi bojevu municiju.
Nema slavna hrvatska ekonomija od njih baš nikakve koristi. Naprotiv: bosanskohercegovački turisti najčešće se vraćaju s više para nego što su ih donijeli. Jer oni, kako je poznato, ne samo da jedu i piju ono što su donijeli u gepeku nego i kradu.
Kako smo uopće živi dočekali dvadeset prvo stoljeće? – pomislio sam ove subote, gledajući Hrvate kako na parkiralištima velikih tržnih centara trpaju u automobile zalihe tjestenine, gajbe vode, baterijske lampe, agregate, lopate, kompase i lovačke puške, sve dakle što je čovjeku potrebno da preživi ciklonu Jakob, tradicionalnu ljetnu Oluju Stoljeća.
Onaj koji je lovio i onaj koji je crtao lovinu bili su uvek dva različita čoveka jer intelektualcu, osim retkom tipu „funkcionalnog mislioca“, veoma nedostaje praksa. Pečat tome udarili su stari Grci, koji su sa podjednakim prezirom gledali na rad i na onaniju, povezujući ih, naročito ovo drugo, s bednim životarenjem satira i robova.
– Ako Gospodin Bog ima razumljivih i razumnih primjedbi na sadržaj novina, zašto im ne pošalje pismo čitatelja, umjesto da na trafike šalje munje i gromove? – A šta bi ti: da se Bog dopisuje s novinama koje propovijedaju nepružanje pomoći susjedu u nevolji? Da im usput održi i kratki tečaj vjeronauka?
Evropa se nalazi u vanrednom stanju, a politička moć pripada onome ko odlučuje o tome koje će se teme raspravljati u javnosti. Nemačka ne stoji na ivici ambisa, već srlja u njega. Neuspeh elita? Svaka demokratska zamlja ima političare kakve zaslužuje. A od izabranih političara očekivati neko ponašanje koje odudara od rutine jeste zaista nešto neuobičajeno. Srećan sam što od 1945. živim u zemlji kojoj nisu potrebni heroji.
Nejasno je, međutim, što će Hrvatima oklopna i patrolna vozila. Istog dana pročitali smo, naime, posve bizarnu i svugdje osim u Hrvatskoj slabo vjerojatnu stvar: prema novom Zakonu o obrani, izglasanom nedavno u Saboru, u slučaju terorističkog napada neprijateljske oružane sile na teritoriju države čiji je suverenitet po Ustavu dužna braniti, Hrvatska vojska nema zakonsko pravo uzvratiti vatru niti uopće borbeno djelovati!