A razočarenje nad razočarenjima, majka svih razočarenja, to je naš odnos prema životinjama. Nigdje nismo makli, nismo se pomjerili ni za milimetar od onih diluvijalnih vremena kada je sila bila sve. Čovjek bi danas trebao da je uljuđen, a sve je samo ne to. Nigdje samilosti, nigdje ljubavi i sažaljenja. Za životinjske muke mi smo isključivi krivci.
Postati nogometaš je bio moj dječački san, tako da sam to bio dužan tom »malom Ivanu« koji je još uvijek tu negdje u meni i kojem zaigra srce svaki put kad čuje topot lopte iz susjedstva. Međutim, u profesionalnom smislu, kada se osvrnete i pogledate sve te medalje, trofeje i titule, za koje vam sugeriraju da je to, kako bi mladi u žargonu rekli »vrh« i ostvarenje nekakvog sna, ako ste brutalno iskreni prema sebi, vidite koliko je sve to isprazno
Trebala bih se radovati godišnjem, ali… U kakav kupaći kostim uvući trudnu foku? Dvodijelni jer u njemu tijelo dobiva više vitamina de? Jednodijelni jer žena na plaži treba učiniti nevidljivima široke bokove, obješenu guzicu, viseće male grudi, viseće velike grudi, trbuh, celulitična bedra, tamnoplave i ružičaste kapilare u punom cvatu…
U našem 'društvu spektakla', u kojem ono što proživljavamo u svakodnevnom životu sve više i više uzima oblik laži koja je napravljena da bude stvarna, Frojdovi uvidi pokazuju svoju pravu vrednost. Pomislimo na interaktivne kompjuterske igrice koje neki od nas kompulzivno igraju, igrice koje omogućavaju neurotičnom slabiću da usvoji ličnost mačo agresora sa ekrana koji prebija druge muškarce i divljački uživa u ženama. Previše je jednostavno pretpostaviti da ovaj slabić nalazi utočište u sajberspejsu da bi pobegao od dosadne i impotentne realnosti. Možda nam igrice govore nešto više od toga.
Ponose se patnjama svojih predaka, petstogodišnjim robovanjem. Moj rod pati otkad postoji, pamtimo mi i dandanji i robujemo, pa mi to nikad ne udarismo na velika zvona
Šta sve nismo smislili da prizovemo sreću! Ali šta je sreća? Da li su to ljubav, novac, djeca, posao, patriotizam? Da li je to 10.000.000 na lotou? Sreća je varljiva roba. To može biti i iskren razgovor sa prijateljem. Ili sa par novčića pomoći nekom bolesnom mališanu da ode na liječenje koje mu uskraćuje sistem. Sreća je, kažu, poput droge, nikad je nije dosta i jedna doza vapi za drugom. Jesmo li uopšte sposobni za trajnu i konačnu sreću?
Po rečima Glenna Greenwalda, novinara britanskog Guardian-a koji pomno prati ovaj slučaj, lista neprisluškivanih kraća je od liste onih koji su bili prisluškivani. Da stvar bude komplikovanija, najavljeno je otvaranje novog centra ove obaveštajne službe u Yuti, koji će se baviti prikupljanjem podataka čitavog čovečanstva. Ovde se moramo zapitati da li je ovo moralno opravdano?
“Paradoks je”, otkriva lingvist Claude Hagège, “što ljudi koji danas provode amerikanizaciju i promiču engleski jezik nisu Amerikanci.” Srećom, oni koji nisu Francuzi – naročito ljudi iz Afrike i Kvebeka – omogućili su kulturnoj raznolikosti da i dalje cvate. Upravo bi njihova tvrdoglavost trebala nadahnuti odgovorne političare, a nikako samodopadni fatalizam nekolicine akademika.
Čemu uopšte zakletva, koja će se prije ili kasnije prekršiti, kao što su je na primjer prekršili svi koji nisu čuvali bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti i slobodu svoje domovine Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i ostale tekovine socijalističke revolucije? Čemu ta pedagoška ucjena, na silu ugurana u dječija usta kao džem, kao da se ne može voljeti priroda i biti dobar drug i ljubiti istina i pravda i jednakost bez pompezne inicijacije u režiji osvjedočenih krivokletnika?