Sloboda u izboru zabave uistinu je prividna. Čuje se i vidi ono što je unapred pripremljeno. Beg u zabavu i iluzije ogledalo je svekolikog života, i tome se jedino može suprotstaviti ličnost koja ima kritički odnos prema okolini. Zadovoljstvo se ne može postići ispraznim zabavljanjem, već što aktivnijim prihvatanjem stvarnih vrednosti. Mediji izveštavaju o svemu onome što je stvorila industrija dokolice, koju karakteriše trka za profitom. Čovek savremene civilizacije oseća depresiju i dosadu.
Mnogo mladih mi kaže da žele biti milioneri. I prva stvar koju im kažem je : Dobro, ali ne možeš raditi samo za sebe, moraš i drugima pružiti nešto što ima vrijednost. To je način kako ljudi postaju zaista bogati.
U najkraćem – u čitavom svetu, urođenička društva trude se da zaštite ono što ponekad zovu „pravima prirode“, dok se civilizovani i prosvećeni podsmevaju ovoj budalaštini.To je upravo suprotno od onoga što bi razum predvideo – ukoliko se ne radi o nekom uvrnutom obliku razuma filtriranom kroz realno postojeću kapitalističku demokratiju.
Američka je savezna država Colorado dopustila prodaju marihuane za rekreativnu upotrebu, što će reći za odgovorno i umjereno uzimanje, kojemu je cilj sretno raspoloženje, bez mračnih misli i samoubilačkih želja, a pod pretpostavkom da napušeni, naravno, nećete rukovati vatrenim oružjem ili bagerom, ili usvajati državni proračun za 2014. godinu...
Brzina je postala definicija sadašnjosti, a pitanje je možemo li primijetiti nove ritmove događanja, na njih se naviknuti, od njih odvojiti, ovladati njima ili ih odbaciti.
Kako možete objasniti kada stvari ne idu onako kako smo pretpostavljali? Ili bolje, kako možete objasniti kada su drugi sposobni ostvariti stvari koje se protive svim pretpostavkama? Na primjer: Zašto je Apple tako inovativan? Godinu za godinom, godinu za godinom, oni su inovativniji od svojih konkurenata. A opet, oni su tek računalna kompanija. Oni su poput svih drugih. Oni imaju isti pristup istim talentima, istim agencijama, istim konzultantima, istim medijima. Onda zašto se oni čine tako drugačijima? Zašto je Martin Luther King vodio Pokret za građanska prava? On nije bio jedini koji je patio zbog nedostatka građanskih prava u Americi. I svakako nije bio jedini veliki govornik tog vremena. Zašto on? I zašto su baš braća Wirght bila sposobna shvatiti kontolirani let s motorom kada je bilo i drugih timova koji su imali bolje kvalifikacije, veća sredstva a oni nisu ostvarili prvi let, te su ih braća Wright pobijedila. Nešto je drugo bilo važno ovdje.
Ova sveobuhvatna kontrola naših života nije toliko opasna zbog činjenice da gubimo privatnost i da su sve naše intimne tajne dostupne pogledu Velikog brata. Ne postoji državna služba koja može da sprovodi takvu kontrolu – ne zato što ne zna dovoljno, nego zato što zna previše.
Cijeli dan trajalo je tako na Face TV-u glasanje za tu, kako se zove, političku ličnost godine, i samo u posljednjih sat vremena Bakir Izetbegović je popravio svoj rejting za lijepih četrnaest postotaka, a Zlatko Lagumdžija za cijelih sedamnaest. Da je Senadov Centralni dnevnik trajao još sat vremena, ispao bi Lagumdžija popularniji od Safeta Sušića i svih jedanaest zmajeva zajedno...
Evropski građani više nemaju šta da čuju od svojih vrhunskih predstavnika i institucija, i postaje im jedino važno, u opštoj društvenoj neurotizaciji, sistematskom uništavanju solidarnosti i razvlašćivanju kriterijuma, da se stvari dešavaju pod njihovim prozorom – represija nad strancima i slabima, porast rečitog nasilja, sumnjivih vođa, opskurnih ciljeva. Videti krv postaje sve važnije kod sve većeg broja evropskih građana.