Sirotice. Svaku ženu muž vara, i mene moj, ali to znaju samo naši najbolji prijatelji. Ne govore sa mnom o tome jer su pristojni ljudi. Gledam fotku sa vjenčanja svoga sina. Muž i ja se držimo za ruke. Ipak, nije to to. A ni kurva nije bila na vjenčanju.
Čini se da u Srbiji više ništa ne ide bez marketinški promišljenog medijskog spektakla u kome Aleksandar Vučić mora igrati glavnu ulogu. On obeća i onda ispuni obećanje, to je poruka stranačkog marketinga. Ovaj predmet Ćuruvije baš je nekako zgodno rasvijetljen pred očito neizbježne izvanredne opće izbore i već za 16. ožujak zakazane beogradske.
Rekli ste mi da ste se od 1934. od nacističkog režima u potpunosti distancirali, da ste u svojim predavanjima dali iznimno kritične opaske te da Vas je nadzirao Gestapo. Vjerovat ću Vašim riječima. Ali ostaje činjenica da ste se 1933. i 1934. tako snažno identificirali s režimom da ste danas još uvijek u očima mnogih jedan od njegovih najvećih duhovnih podupiratelja.
Sklonost objektivizaciji, koja navodi ljekare da pacijente razmatraju samo kao organizme, koja navodi da se u svijetu rada ljudi razmatraju samo na osnovu kriterija djelotvornosti, rastvarajući njihov identitet na efikasnost njihova postignuća, navodi profesore da svoje učenike ocjenjuju na osnovu uspjeha, profita; taj je izraz svijet škole preuzeo iz ekonomskog svijeta i time odgoj rastvorio u čistu kvantitativnu činjenicu gdje se zbrajaju samo pojmovi i ocjene.
O Mersadu Berberu živome govorilo se svašta, i govorilo se sasvim lako, ne misleći, jer je Berber – više nego ijedan drugi umjetnik, sportaš ili političar u proteklih četrdeset bosanskih godina – bio činjenica naše svakodnevice, kao ekran televizora, tetrapak mlijeko, plastični Swatchov sat - pa se činilo da ni govor o njemu, čak i kada bi taj govor sličio suđenju, nije tražio ili podrazumijevao neku posebnu težinu i ozbiljnost. Berber nam je, veći dio tog vremena, bio metafora i simbol, a ne živ čovjek, slikar. Niti nam je padalo na pamet da bismo ga mogli povrijediti, niti su nas se ticali njegovi osjećaji, čak i kada bismo uspjeli zamisliti da i netko poput Berbera ima – osjećaje.
Ne zanima me seks. Ne može mi odvratiti misli od kredita, upale očnog živca, alergije, visokog tlaka, kupnje plave hortenzije od svile, odlaska u Kino Croatia… Volim i telefonski razgovarati sa Majdom. Previše sam iskrena? Danas svakoga tko kaže da je seks precijenjen odmah vode u ludnicu. Zato ljudi o toj temi šute. Ja, eto, ne šutim. Baš sam hrabra ženska.
Nasilje na stadionu nije jedino, ali je najtipičnije. Nasilni su oni koji svake nedjelje u sad već ritualnom ritmu izazivaju incidente i simulirane gerilske ratove, u kojima preko lica stavljaju vunene kape s izrezanim rupama za oči (jer nasilje je kukavičko), bacaju dimne bombe, koje zamagljuju okolinu, da ih nije moguće identificirati, bacaju kamenje koje pada na sve strane kao tuča i pred kojim se ne možeš zaštititi, bacaju petarde koje mogu raniti, ne samo prestrašiti, i zapaljive bombe koje ubijaju.
Sloboda u izboru zabave uistinu je prividna. Čuje se i vidi ono što je unapred pripremljeno. Beg u zabavu i iluzije ogledalo je svekolikog života, i tome se jedino može suprotstaviti ličnost koja ima kritički odnos prema okolini. Zadovoljstvo se ne može postići ispraznim zabavljanjem, već što aktivnijim prihvatanjem stvarnih vrednosti. Mediji izveštavaju o svemu onome što je stvorila industrija dokolice, koju karakteriše trka za profitom. Čovek savremene civilizacije oseća depresiju i dosadu.
Mnogo mladih mi kaže da žele biti milioneri. I prva stvar koju im kažem je : Dobro, ali ne možeš raditi samo za sebe, moraš i drugima pružiti nešto što ima vrijednost. To je način kako ljudi postaju zaista bogati.