Filozofija je u antici bila vežba koja se praktikovala u svakom trenutku. Ona nas poziva da se usresredimo na svaki životni trenutak, da bismo postali svesni beskonačne vrednosti sadašnjeg trenutka, jednom kad ga nadomestimo unutar kosmičke perspektive. Vežba mudrosti povlači za sobom kosmičku dimenziju. Dok običan čovek gubi doticaj sa svetom i ne vidi svet kao takav, već mu radije pristupa kao izvoru zadovoljenja njegovih želja, razborit čovek nikad ne prestaje u umu biti svestan celine. On razmišlja i deluje unutar kosmičke perspektive. On ima osećaj pripadnosti celini koja seže iznad granica njegove individualnosti.
Čak i ako protesti postepeno izgube na intenzitetu, oni će ostati iskra nade, nešto poput neprijateljskih vojnika koji se udružuju u rovovima nakon okončanja Prvog svjetskog rata.
Istina jeste da je Republika Srpska u jednoj od najozbiljnijih situacija otkako je ustanovljena 1992. godine. Istina jeste da postoje brojni spoljni razlozi koji su je doveli do ovakve situacije. Ali, istina jeste i da je oficijelna srpska politika dobrim dijelom kriva za to.
O da, gospodo, nadvijat će se onda gusti crni dim nad Zagrebom, i nad Rijekom i nad Splitom i nad Osijekom, gorjet će zgrade Vlade, ministarstava i “institucija sistema”, gorjet će lijepe austrijske zgrade i lijepe austrijske banke, lepršat će zrakom nagorjeli bezvrijedni papiri s izmjenama i dopunama zakona, bježat ćete na stražnje izlaze kao štakori, letjet će kamenje i Molotovljevi kokteli, zavijat će sirene, gorjet će policijski automobili, dežurat će cijele noći službe Hitne pomoći.
Moja mama je na trosjedu u primaćoj kačkala miljetić. Tata je sidijo u hotelji i gledao je dnevnik. Ja sam na tapetiću igrao se sa robokapima. Tata je nagnijo se prema televiziji i rekao je: „Čoviče, kako ih je ova ekipa revijski napucala, svaka čast…“
Mogućnost kazne, ucjena, strah... na engleskom se ovo zove FUD (fear, uncertainty, doubt). Obilježje svake diktature i tiranije. Staljinova škola – svatko je u nekom grijehu a samo milost velikog vođe odlučuje oćeš li s tim grijehom živjeti ili završiti u Sibiru.
Mi, Hrvatice i Hrvati, zapanjeno smo buljili u naše teve ekrane. Tuzla, Zenica, Mostar, Sarajevo… Ej, ti su nam gradovi blizu a gore poput Bagdada? Šta se dogodilo u glavama naših susjeda?
Bio sam mu zahvalan. Njemu i Republici Srpskoj. Što svi zajedno postojimo. Jebo Federaciju i njihove proteste, kod njih je sranje. Kod njih ne možeš naručiti ništa za 1 marku.