Kada osuđujemo Putinove poteze, moramo da shvatimo kako je uopšte došlo do konflikta. Biću krajnje otvoren: sve što je NATO mogao pogrešno da uradi, uradio je.
Učenje crkve je laž i skup praznovjerja i vradžbina
U početku nisam htio da odgovaram na odluku Sinoda o meni, ali je ova odluka izazvala vrlo mnogo pisama u kojima me meni nepoznati korespodenti – jedni psuju zbog onoga što odbacujem ono što ja i ne odbacujem, drugi me savjetuju da povjerujem u ono u šta ja nisam prestao vjerovati, treći izjavljuju da imaju isto mišljenje, u šta sumnjam da u stvarnosti postoji, i izražavaju saosjećanje, na koje sumnjam da imam pravo; i odlučio sam da odgovorim i na samu odluku i da ukažem na ono što je u njoj nepravedeno, i na pisma koja mi šalju nepoznati korespondenti.
Opšte neznanje koje se graniči sa idiotizmom je naš novi nacionalni cilj. Nema smisla pretvarati se da nije tako i govoriti nam da su obrazovani ljudi naš najvredniji nacionalni resurs. Naravno da jesu, ali da li su nam još uvek potrebni? Meni se čini da ne. Idealni građanin politički korumpirane države, kakva je naša država sada, jeste lakoverni tupadžija koji ne pravi razliku između istine i lupetanja.
Važno je to reći: utopija iz koje su Hrvati bezglavo bježali, a koju je Drago na kraju svog puta otkrio – bratstvo i jedinstvo svih naroda i ljudi, solidarnost, empatija, pravda, ljubav za druge i drugačije, za slabe i slabije – nije ni komunistička, ni socijalistička, ni marksistička, već kršćanska. Drago Pilsel otkrio ju je upravo kao vjernik, kao kršćansku utopiju. Nemoguću kao utopiju, ali moguću kao kršćansku.
Na kraju, obojica, i Helmut Schmidt i Goran, potvrđuju da pušenje nije škodljivo po zdravlje. Schmidt time što se bliži stotoj, a ne može i ne želi izdržati sat bez cigarete. A Ivan Goran Kovačić, premda tuberan, bješe strasan pušač hercegovačkog duhana. I nisu mu naškodile cigarete, naškodila mu je čestitost.
Možda bi našim šuicama u EU netko trebao reći da umjetnost nema nacionalnost. Kožarić, Vaništa, Kavurić-Kurtović, Boris Bućan, Sanja Iveković, Đuro Seder su bića bez nacije koja će živjeti zauvijek za sve nacije. A šuice… Šuice su šuice. Danas ih ima, sutra ih više biti neće.
Plenumi uz sve slabosti jesu najprogresivnija društvena pojava za sve vrijeme postojanja dejtonske BiH i upravo stoga moraju sazrijevati, a najprije u shvatanju da ne mogu, preko noći (a na kraju krajeva i uopšte), zamijeniti zakonodavnu i izvršnu vlast.
I prođe taj dan i uveče kad su ispraznili sve glasačke kutije u Srbiji i spakovali ih negde da čekaju neke sledeće izbore, izbrojali su da je jedna stranka osvojila svu moć u zemlji. Može sama da se igra. Nije joj niko potreban. Sledećeg dana bio sam posle nekoliko vekova ponosan na svoj narod.