Ne znam čemu tolika nervoza Štefana Fülea?! Dobro, jest ovom europskom komesaru u opisu radnog mjesta proširenje, a u BiH je nekako sve uže i uže... Ali, čemu žurba?!
Ne mogu riječima opisati koliko mi se gadi ova vlast. Hadezeovci su mi bili mnogo draži jer nisu bili licemjeri. Svi smo znali koliko su puta premazivali tunele, koliko koštaju Sanaderovi satovi, tko su bossovi u Zadru, o Bajiću da se ne govori.
Evo šta možemo napraviti da promijenimo svijet, upravo sad. Uzmimo sav onaj novac koji koristimo na oružje i odbranu svake godine i, umjesto toga, potrošimo ga na hranu, odjeću i obrazovanje za sve siromašne na svijetu, za što bi bilo više nego dostatno novca, bez da izuzmemo i jedno jedino ljudsko biće. I možemo istraživati svemir. Zajedno. I vanjski i unutrašnji. Zauvijek, u miru.
Antu Tomića - kao i svakoga tko u gradu Splitu razmišlja svojom glavom - svaki šupak ima potrebu i pravo provocirati i glasno vrijeđati na ulici, udobno zaštićen toplom, većinskom mediokritetskom anonimnošću, bez obzira je li ta većina misli kao i šupak, ili mu se samo sklanja s puta. Od takve anonimne većine - koja ne razmišlja svojom glavom, pa joj ni sranja, kako vidimo, ne padaju na vlastitu pamet, već na tuđu - svatko popisan imenom i prezimenom je slabiji. Jer je u svom imenu i prezimenu izdvojen iz krda, sam protiv svih.
Potpredsjednik Vlajki kazao je novinarima u Banjaluci da su u Srpskoj na djelu dva procesa - "narandžasta revolucija", koja je u završnoj fazi, i „djelovanje politizovanog islama”?!
Autor analizira (ne)očekivani uspon ksenofobije u najrazvijenijim evropskim državama, parlamentarno jačanje političkih stranaka koje svoj program zasnivaju na antisemitizmu, islamofobiji i rasizmu....
Postoji li u Hrvatskoj nešto još gore od nesposobne vlasti i pomračene opozicije? Postoji. To su hrvatska javnost i dio medija koji sudjeluje u njezinu oblikovanju. Oni boluju od teškog poremećaja percepcije kojim će uvijek iznova nepogrešivo odvojiti nebitno od bitnog i sladostrasno se baviti – nebitnim