Pre šest dana objavili smo tekst trojice autora koji krajnje ozbiljno, argumentovano i pristojno analiziraju doktorsku disertaciju aktuelnog ministra policije i istog časa se na nas, odnosno na Peščanik, obrušilo pola državnog aparata.
Poplavljene su mi misli. Litre i litre suza prošle su mi kroz glavu tražeći izlaz kroz oči. Nije to patetika. Svi oni koji su već na prvu rečenicu prevrnuli očima, neka odustanu odmah od čitanja.
Uopće me ne zanima tko su bića koja kliču ratnom zločincu držeći krunicu u ruci. Ništa nemam s njima osim što ih prezirem, one u mantiji i one u civilu, iz dna duše.
Odijevali su te k'o mehaničara, šišali na tutu, prutali ti šiške, zubi su ti bili crni, igrao si se u prašini, bio si naoružan drvenim lukom i strijelom, i sreću si zvao vau-vau bombonima.
Ako budem živa i zdrava do šezdesetog rođendana moga sina i pedeset i petog moje kćeri moj će život biti ispunjen. Lijegat ću prestravljena, budit se prestravljena. Život bez ljubavi nema smisla.
U ovoj izbornoj godini "bezimeni" i neznani heroji svoje su već rekli, a da ni riječ nisu izgovorili. Poruke mnogo poznatijih, sa zatamnjenim limuzinama i famoznim imovinskim kartonima, slušaćemo sve do sredine oktobra. Upravo oni, vjerujte, ubjeđivaće nas kako život sa drugima nije moguć i kako su baš ti drugi krivi za svu našu nesreću.
Eto šta je ministru donela ta modernizacija; u svojoj tezi on skoro na svakoj drugoj-trećoj strani hvali informatičko društvo, elektronsku upravu, modernizaciju, a baš mu se osvetila.
Fotograf Edin Tuzlak na svojoj FB stranici objavio je kratko zapažanje i svoj intimni doživljaj postpoplavne apokalipse. Njegov status prenosimo u cjelosti.