Izjeda me što živim u svijetu kojim vladaju muškarci a toliko ima pametnih žena o kojima se malo čuje. Zato sam danas uživala gledajući gospođu Snježanu Kordić, lingvisticu, koja se usudila na Hrvatskoj teve reći da su hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski jedan jezik. Našim, mislim, hrvatskim lingvistima je neprihvatljivo to što ta žena govori iako naglašava da samo citira svjetske lingviste. Srpski lingvisti je također drže ludom.
Srbijom kruži vic da je Dobricu Ćosića izdalo srce kada je vidio hrvatske specijalce koji raseljavaju Srbe iz Obrenovca. Da, dogodilo se i to - hrvatski specijalci pohitali Srbiji u pomoć, Hrvatske autoceste oslobodile plaćanja cestarine vozila koja voze humanitarnu pomoć nevezano za njenu destinaciju, uplate Crvenog križa križaju između Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, a spasitelji na terenu u BiH ne gledaju molite li se kod hodže, popadije ili fratra. Djeca s natpisima na ćirilici pozivaju ljude na doniranje unesrećenih u sve tri zemlje, uključujući i onu čiji se ponosni nacionalisti svako malo dohvate čekića zato što im smeta to pismo.
Osoba koja je danima sa mnogo energije organizovala humanitarnu akciju postaje „ranjeni spasilac” kada saznaje da se poklonjena pomoć prodaje. To je uči da nikada više ne bude žrtva svoje dobrote, tako da gubi motiv da u nekoj budućoj nesreći pomaže ljudima u nevolji. Kolege koje gledaju loš odnos društva prema porodici nastradalog spasioca, mogu da zaključe da je njegova žrtva bila glupa. Od našeg odnosa prema našim herojima zavisi da li ćemo ostati tragična zajednica koja najbolje pokazuje u ratu, a najgore u miru.
Tragično je da nam je trebala poplava koja je sjebala tri države, neku više neku manje, da ljudi PRIMJETE da se ne mrze. Razumiješ, ni ne kužiš da ne mrziš susjeda dok ne počneš pričat s njim. A mrziš ga zašto? Jer ti je djed rekao da je loš? Jer su već generacijama Srbi, Hrvati i Bosanci zla govna, ovisno o kutu gledanja? Jer čitavo selo, koje o ničem ne zna ništa, čiji stanovnici nikad nisu izašli iz svojih izbica misli da su loši?
Adnan Burina, ugledni neurolog iz Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, uputio je “otvoreno pismo” Novaku Đokoviću povodom njegove odluke da nagradu osvojenu na turniru u Rimu (oko 500.000 dolara) donira stradalnicima u poplavama u Srbiji, BiH i Hrvatskoj.
Ne volim srcedrapateljne tekstove. Mene zanima zašto nikad neće odgovarati oni koji su krali pijesak, oni koji su izdavali građevinske dozvole za gradnju kuća na klizištima, onaj tko je sebe i svoje “poticao” a sirotinju pokrao, oni koji trguju donacijama, oni koji pljačkaju kuće…U divljim zemljama ti se zločini proglašavaju veleizdajom a zločinci dobivaju metak u potiljak. BiH je civilizirana zemlja.
Trebalo je proći 20 godina, a te rijeke su se trebale izliti preko zidova, njiva i oranica, preko temelja raskošnih vila i ubogih potleušica, te mimo državnih, nacionalnih, vjerskih i razumnih granica, pa da ljudi napokon shvate da su na početku i na kraju svega samo neljudi ili ljudi.