Može li neko kod koga je samo ambicija bila veća od samozaljubljenosti svesti sebe na tako mali format? Odgovor će dati izraz lica Mustafe Cerića u izbornoj noći. Sve iz njegove prošlosti govori kako će bivši reis u skoroj budućnosti biti iskreno razočaran time što neće biti jedan od trojice s kabinetom u Ulici Maršala Tita broj šesnaest.
Što se tiče odnosa između kulture i politike u Srbiji u protekle tri decenije, on ima nekoliko etapa usklađenih s promenama političke situacije. Sada, za ovu priliku, napraviću grubu podelu na tri epohe: miloševićevsku, demokratsko-deesesovsku i socijalistiko-narodnjačku.
Svako od nas zna nekoga ko manjak znanja nadoknađuje viškom samopouzdanja. Tu, baš tu u blizini, obitava takvo jedno biće koje se puše i duva ispraznim rečenicama, pustim frazama, nedorečenostima i koje soli pamet svima.
Kada primijetite da se osuđenog zločinca veliča kao sveca, i to još u vaše ime i u ime kolektiviteta kojem pripadate, osnovno što morate učiniti je da to spriječite ili barem ometete. Time ćete postići da se osjećate bolje, da vam se krvi tlak vrati u normalu, i da sam taj kolektivitet bude uspješniji, zdraviji i otporniji.
Rijetke su savremene prakse sa takvom istorijskom ukorijenjenošću kao što ih imaju akademska zvanja. Opravdava li to opšte uzbuđenje oko ovih titula? Prethodni dani su našoj javnosti donijeli otvorenu diskusiju o akademskim zvanjima. Kako su nastala akademska zvanja?
Ovaj tekst se neće baviti spornim doktoratom srpskog ministra policije, osim što ćemo reći da se potpuno slažemo sa analizom dr Uglješe Grušića, dr Branislava Radeljića i Slobodana Tomića.
Pre šest dana objavili smo tekst trojice autora koji krajnje ozbiljno, argumentovano i pristojno analiziraju doktorsku disertaciju aktuelnog ministra policije i istog časa se na nas, odnosno na Peščanik, obrušilo pola državnog aparata.