Što voda više nestaje, na površinu dolaze sve veći valovi dokumenata koji pokazuju kako je "prirodna katastrofa" sve samo ne "prirodna", već omogućena – kao i obično na Balkanu – tranzicionim periodom 90-ih.
Ne, nećete tek tako odšetati iz svojih udobnih fotelja kad sve ovo jednom mine, već ćete preuzeti odgovornost i krivično odgovarati za patnju i agoniju kroz koju građani Doboja prolaze i koja će trajati koliko i oni sami, a zbog onoga što je bio vaš profesionalni propust.
Na ovim našim balkanskim prostorima nikada se ne smanjuje nego samo umnožava količina bede. Ovdašnji narodi, bez obzira na veru i poreklo, umeju samo da trpe. Bede i ne pokušavaju da se oslobode jer je ona nekako prirodno stanje.
Međa je postala super najvažnija stvar nakon rata u BiH. Sve se učinilo da se stvore kako geografske, tako i simboličke međe koje bi pokazale Drugost - mi nismo isto što i oni.
I sad ta neka poplava ovo ono i mi vidimo da se ljudi nešto ne ljute jedni na druge, a države da drkaju kurac. Pa ne možemo mi, pa drugovi, pa moramo mi…koju pičku materinu vi morate, jebem vam mater? Morate prestat vozit skupe aute i živit u skupim stanovima i dat ljudima ono kaj zaslužuju. Nemrete im to dat ni dok je kriza, pizdurine. Oni zasjedaju. Ide se okolo sa anturažom. Al to smo možda malo mi krivi.
Ima ljudi koji izazivaju i potiču ono najbolje u nama i drugim ljudima, samo…ti se ljudi ne mogu otkriti na prvi pogled. Oni ne vole nositi zlato ni srebro (a po njihovu bismo ih sjaju možda prepoznali), jednostavno, ni po čemu se ne ističu od ostalih ljudi.. a ipak, čine nam život ljepšim, svjetlijim, ispunjenijim, svrhovitijim, plemenitijim.
Volonteri sa svih strana ovih dana pristižu u Maglaj, čiste, peru, rade sve što im se kaže a kada se vrate kući neki od njih uzmu olovku pa zapišu ono što im je na duši.Ovo je pismo mlade volonterke , pročitajte i vidjet ćete zašto imamo omladinu koja zaslužuje sve pohvale.