Kolumne

Problem je u ovome: ima li ikakvog načina da se čovečanstvo oslobodi od pretnje rata? Opšte je poznato da je sa napretkom savremene nauke ovo pitanje poprimilo značenje života i smrti za nama poznatu civilizaciju; i pored svekolike ispoljene revnosti, svaki pokušaj njegovog rešenja završio se žalosnim neuspehom.

Pisac njemačke savjesti posljednji put diže čašu: Nazdravlje vam 3. svjetski rat!

Dok se grad poznat po svome zelenilu kiti proljetnim bojama, sunčev sjaj ne može povratiti nekadašnji izgled starih, oronulih spomenika...

Trčanje je dostupan, jeftin i jednostavan hobi, a ono što je najvažnije jeste da je napredak vidljiv odmah.

Potpuno je jasno zašto Davor Šuker nije išao na fakultet. Pokušajte samo zamisliti predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza u sobici Studentskog doma “Stjepan Radić” na Savi kako čita na postelji, a onda spušta debelu knjigu na prsi i sklopljenih očiju za sebe poluglasno mrmori teško gradivo zbog kojega je dosad dvanaest puta pao ispit.

Kada razgovaramo o novim i čitanim knjigama, treba biti obazriv da li se zaista radi o književnosti ili priručnicima. Novo vreme iznedrilo je nove književne podele, pa je stvorilo i jednu sasvim novu kategoriju – popularna psihologija. I zaista, kada u katalozima izdavačkih kuća tražite knjige po kategorijama, naići ćete i na ovu.

Nekima od mojih čitatelja moje psovanje ide žestoko na kurac. Poštujem njihov stav. Evo nekoliko rečenica u moju “obranu”.

Da je Republika Srpska tragikomična despotijica, nešto poput balkanske verzije Kirgistana, znali smo dakako i prije slučajeva dva papka i Bobar banke.

Branislav Dukić podnio je ovih dana neopozivu ostavku na funkciju predsjednika Saveza logoraša Republike Srpske da bi, kako je naveo, zaštitio integritet ovog saveza.