Bosnu volim prvenstveno zbog uporedog postojanja njenih različitih tradicija. Decenijama uoči poslednjeg krvavog rata, ljudi u Bosni i Hercegovini su najnormalnije živeli zajedno.
Hrvatska danas ponovo zaranja u sramotnu prošlost, sjećajući se istog 22. travnja 1945. godine. Sedamdeset godina poslije, na obljetnicu proboja logoraša iz jasenovačkog logora, s njom će na taj put ponovo krenuti Sara i Isak, Flora i Nikola, Ilinka i Jovan, Emina i Džemal, Milena i Josip, Kata i Perica - Židovi, Srbi, Romi, Hrvati…
Zemlje poput Britanije, Francuske, Belgije i Njemačke misle da su daleko i da nisu odgovorne, ali sve su one učestvovale u kolonizaciji Afrike. NATO je učestvovao u ratu u Libiji. Oni su svi dio problema.
Komunisti crveni, plavi, crni, domoljubi, izdajnici, partizani, ustaše, domobrani… Čini se da je izborna kampanja, dosadna, predvidljiva i svadljiva uvelike u tijeku. Jedna od težih optužbi koja se zadnjih mjeseci može čuti je: komunisti, crveni, "crvena opasnost".
Krajnje je vreme da ponovo počnemo da govorimo „sram te bilo“ svima koji to zaslužuju, pa i intelektualcima koji ćute, a koji su dužni da menjaju društvo nabolje.
Džudit Malina, rođena 1926, umrla je 10. aprila 2015. Pre skoro dve godine, The Living Theatre u Nju Jorku, njeno životno delo zajedno sa Džulianom Bekom, morao je biti zatvoren zbog četvoromesečnog zakašnjenja u plaćanju najamnine – premda je, uz pomoć nekoliko slavnih glumaca, plaćena… Džudit je otišla u starački dom za glumce. I dalje je snevala predstave…