Kolumne

Zahvaljujući ovoj besmislenoj, ali veštački i sa umišljajem izazvanoj aferi, naučili smo neke stvari.

Subota veče je subota veče gde god ste na zemaljskoj kugli. Sad, to što je meni bila prva subota veče u Prištini je druga stvar. Bila sam uzbuđena.

Nije problem ni u aktima, ni u mehanizmu, nego u manjku političke volje da se obračuna sa korupcijom u obrazovanju. Ono što stoji između ministra Maleševića i obračuna sa korupcijom na Univerzitetu u Banjoj Luci, na primjer, nisu nedogovarajući podzakonski akti, nego činjenica da banjalučki Univerzitet već čitavu deceniju u političkoj raspodjeli vlasti pripada upravo partiji iz koje on dolazi.

Priča o '24 minuta' je zapravo priča o deficitarnoj robi u današnjoj Srbiji – normalnosti. A svaka vlast gleda da ostavi makar jednu normalnost, jer je najopasnije kad normalni polude.

Nama u školi je bijo roditeljski. Naši mame i tate su sidili u našim klupama. Ona učiteljica Smilja je pozvala na roditeljski i onu direktoricu.

Kad god se obilježavaju veliki dani hrvatske povijesti meni se okreće želudac. Ne mogu više gledati kosti “mojih” ili “njihovih” predaka.

Usudiću se reći da pripadnik/pripadnica sam/sama bira za šta će se opredijeliti. Da li za stilski svedenu poeziju Šemse Suljaković koja krvavo prsne kao časa u ruci Bekima Fehmia kada se naljuti, krik o socijalnoj nejednakosti Sinana Sakića koji okupi bez reklame 20 000 slušalaca/nezadovoljnika u Beogradu ili za huškačke gadosti Baje Malog Knindže i Thompsona?

Ubjedljiva brojna nadmoć žena, ćevapi „spakovani" u pločice od po četiri, poneka polupoznata polupjevačica – to je otprilike sve što vam padne na pamet kad neko kaže Banja Luka, zar ne?

Tako ja dobijem zadatak da u školi okupim što više seljaka i da im objasnim kako je takozvana vlast prolazna, te da neprijateljske sluge po svaku cijenu treba onemogućiti, i svim silama spriječavati bratoubilački rat koji prijeti da sve uništi.