U tekstu Brajana T. Kenedija i Džozefa E. Šmica navodi se da se u BiH prepliću američki bezbjednosni, ekonomski i strateški interesi, dok autori posebnu pažnju posvećuju odnosima predsjednika SAD Donalda Trampa i lidera SNSD-a Milorada Dodika.
Bosna i Hercegovina predstavlja prostor na kojem se prepliću različiti američki ekonomski i strateški interesi, a predsjednik SAD Donald Tramp bi u lideru SNSD-a Miloradu Dodiku, prema pisanju američkih autora, mogao da dobije partnera u Centralnoj Evropi.
To se navodi u tekstu Brajana T. Kenedija i Džozefa E. Šmica pod naslovom „Bosna i Hercegovina: Šta je interes američkog naroda?“, koji je objavljen u okviru američkog časopisa American Mind. O tekstu su 25. septembra izvijestili i mediji u Republici Srpskoj.
Autori tekst posmatraju kroz prizmu politike „Amerika na prvom mjestu“ i pitanja kakvu konkretnu korist za američke interese može imati angažman Vašingtona u BiH.
Dodik i Čović kao zajednički faktor u pitanju nametnutih odluka
Jedan od događaja na koje se autori pozivaju jeste zajednička izjava lidera SNSD-a Milorada Dodika i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića iz jula 2026. godine.
Prema navodima iz teksta, dvojica političkih lidera saglasila su se da bi odluke koje su nametali visoki predstavnici u BiH trebalo poništiti. Autori to povezuju sa stavom Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH iz februara 2026. godine, prema kojem visoki predstavnik nema ustavna ovlašćenja za donošenje zakona.
U tekstu se kao jedan od mogućih principa za buduće uređenje odnosa u BiH navodi i princip supsidijarnosti, odnosno ideja da se odluke donose na nivou što bližem građanima na koje se odnose.
Autori se pritom pozivaju i na papu Lava XIV i njegovu encikliku Dilexit nos? — odnosno na njegovu širu argumentaciju o supsidijarnosti i odgovornosti u društvu. U dostupnom izvještaju o tekstu citira se stav da supsidijarnost treba da podstakne donošenje odluka što bliže ljudima na koje se one odnose.
Zašto autori BiH povezuju sa američkom bezbjednošću?
Kao jedan od razloga američkog interesa za BiH, Kennedy i Schmitz navode pitanje bezbjednosti.
U tekstu se pozivaju na izvještaj Komisije za 11. septembar i navode da su dvojica od 19 otmičara aviona u napadima 11. septembra 2001. godine ranije bili povezani sa borbama u BiH.
Autori zatim razmatraju i istoriju iranskog angažmana u BiH tokom rata, pozivajući se na tekstove koji govore o pomoći Teherana Bošnjacima i ulozi pojedinih iranskih zvaničnika.
Na osnovu takvog pogleda na istoriju, autori BiH posmatraju kao prostor na kojem postoje različiti geopolitički interesi — od američkih i evropskih, preko ruskih i kineskih, do interesa Turske, zemalja Zaliva i Irana.
„Tri naroda, tri strateška odnosa“
Posebno zanimljiv dio teksta odnosi se na tri konstitutivna naroda u BiH.
Autori navode da bi, iz američke perspektive, svaki od njih mogao biti povezan sa različitim strateškim odnosima.
Za Hrvate se ističe veza sa Hrvatskom, članicom NATO-a i Evropske unije. Kada je riječ o Srbima, autori posebnu pažnju posvećuju Miloradu Dodiku i njegovim odnosima sa Donaldom Trampom.
Bošnjake, s druge strane, autori posmatraju kroz prizmu ekonomskih odnosa sa SAD i navode da bi američka trgovina i investicije mogle predstavljati alternativu snažnijem oslanjanju na Tursku, zemlje Zaliva ili Iran.
Ovo je, međutim, stav autora teksta, a ne zvanična politika SAD prema BiH.
Državna imovina, investicije i strateški minerali
Jedan od centralnih ekonomskih argumenata teksta jeste tvrdnja da neriješena pitanja u BiH predstavljaju prepreku za investicije.
Autori se pozivaju na izvještaj američkog Stejt departmenta o investicionoj klimi i navode probleme poput složenog regulatornog sistema, slabosti pravosuđa i političke nestabilnosti.
Posebno se pominje pitanje državne imovine i odluka visokog predstavnika iz 2005. godine kojom je ograničeno raspolaganje tom imovinom. Autori tvrde da je time blokiran značajan potencijal za investicije i navode procjenu od oko 15 milijardi dolara.
U tekstu se zatim otvara i pitanje strateških minerala.
Pozivajući se na Mining Weekly, autori tvrde da Republika Srpska raspolaže značajnim nalazištima ključnih minerala koji bi mogli biti važni za industrijsku i odbrambenu bazu SAD, dok istovremeno ukazuju na interes Brisela i Pekinga za takve resurse.
Šta bi Vašington mogao dobiti?
Autori zaključuju da bi suverena i ekonomski prosperitetna BiH, iz njihove perspektive, mogla predstavljati potencijalno tržište za američke energente i kapital, ali i izvor strateških sirovina.
U tom kontekstu posebno izdvajaju mogućnost jačanja američkih odnosa sa Republikom Srpskom i Miloradom Dodikom.
„Što je najvažnije“, navodi se u tekstu, dešavanja u BiH otvorila su prostor Donaldu Trampu da uzvrati podršku koju je, prema ocjeni autora, više puta dobijao od Dodika.
Autori zaključuju da bi, ukoliko bi Vašington krenuo tim putem, SAD mogle u BiH dobiti novog partnera u Centralnoj Evropi, posebno u kontekstu globalnog nadmetanja za strateške resurse.
Važno je naglasiti da je riječ o analizi i stavovima autora Kenedija i Šmica, a ne o zvaničnoj odluci ili najavi američke administracije da će Dodika tretirati kao svog strateškog saveznika.