Kakav je osećaj pljunuti činjenicama u lice? Svojoj državi, istoriji i nasleđu? Skupiti sekret pljuvačnih žlezda i uputiti ga u pravcu sopstvenih roditelja i/ili njihovih roditelja? Kao i ka obrazu svih ostalih boraca za slobodu - ljudi kojih smo i individualno i kolektivno nedostojni?
Brate! Ja nisam tužan, niti sam pao duhom. Život je svuda život; život je u nama, a ne u spoljašnjem svetu. Biću okružen ljudima, a biti čovek među ljudima i ostati to uvek bez obzira na kakvu bilo nesreću, ne tužiti se, niti klonuti, to je život, to je njegov zadatak. Ja sam to shvatio. Ta mi je ideja ušla u plot i u krv. Jest! Istina je!
Kad zakaže medijski spin, kad ne radi razvaljivanje opozicije, kad se diže najnoviji krediti za krpljenje svijetlećeg dupeta, a ti pozovi Sejfudina Tokića.