Kolumne

Ali, zaista, ko još broji, ko se još sjeća koliko puta je Milorad Dodik pozivao, prizivao i pripremao štampanje listića za silne referendume?

Hrvatski pravosudni sustav strpljivo čeka da Tomislav Merčep umre, a ovaj nikako da to učini. To nije lijepo od njega.

Poštovani predsjedniče Republike Srpske Mile Dodiku, poštovani poslanici Narodne skupštine Republike Srpske i poštovani premijeru Srbije Aleksandru Vučiću imajući u vidu planirani referendum i troškove koje prate taj uzvišeni čin demokratije pored vašeg predloženog referendumskog pitanja predložio bih još nekoliko pitanja koja bi se mogla naći na toj listi. Ovim bi jednim izlaskom mogli ispitati volju građana na nekoliko pitanja.

Godišnjica nestanka autorske emisije Olje Bećković sa beogradske Televizije B92, u moru ljetnjih komemoracija, prošla je nezapaženo u Srbiji.

Sve je otišlo u tri lijepe materine, kad ni Mile Dodik vlastitome sinu ne može da skonta posao.

Vrijeme dešavanja: par mjeseci poslije Černobila. Mjesto dešavanja: na rijeci Vrbas. Neko vrijeme sam samo stajala u plićaku.

Čuvam dan-danas jednu onu staru audio-kasetu (mlađi koji ne znaju šta je to, neka se raspitaju kod starijih koji još nisu postali laponci) i povremeno je pustim sebi sa kuhinjskog tranzistora, neuništivog Phillipsa, koji su moji roditelji kupili negde u belom svetu krajem šezdesetih – ali radi.

Prije nekog vremena, na ulazu u jedan gym, stajala je fotografija prelijepe, mršave (ajde, reći ćemo fit) žene. Iznad njene glave pisalo je: 'Ovoga ljeta, želite li biti sirena ili kit?'

Ova je ekonomska kriza opet otkrila Marxa jer je pokazala da je kapitalizam u svojoj biti lakom i nečovječan, baš kako ga je Marx etiketirao