Sartr nikada nije gubio vreme na psihologiziranje, nikada nije opravdavao svoje likove ili ih vadio iz problema. Sartr nije bio ni protiv čega tako kao protiv toga da izgleda kao simpatičan autor – nema sigurno nijedne fotografije na kojoj nam se sa razumevanjem smeši.
Igrice su nešto što me prati ceo život, od treće godine. Najdraže su mi uspomene na odlaske kod brata koji je imao Pentium 486, tadačudo tehnologije. Uživao sam u svakom trenutku provedenom kod njega, igrajući stare klasike od Doom 2 do Age of Empires.
Ako ste bili u mom rodnom gradu Kotoru ili negdje drugdje u Boki Kotorskoj sigurno ste čuli od lokalnih mještana (ne računajući lokalne Kineze) neke nepoznate riječi, izraze ili fraze.
Narodi bivše Jugoslavije su se oslobodili od evropskog imperijalizma, ali i od evropskog fašizma, pre svega sopstvenim, autohtonim snagama i pokretima. Stoga ne trebaju južnoslovenski narodi od Evrope da uče što je to antifašizam, za promenu, Evropa bi to trebala da uči od njih
Književnost bi tome vodila. Ona je svagda činila da govori ono što nije svijet – bogovi i heroji, onda kad podvizi i bitke nisu bili Akcija i Politika, nego heroizam i pustolovina (aventure). Danas, kad su bogovi otišli (partis), ona pušta da govori i da se dovrši ono što je najradikalnije ne-svijet, bivstvovanje bivstvujućeg – sâma prisutnost njegova iščeznuća.
Mi nemamo referendum, nas se ne pita. Ali dok ga ne bude, trebamo se solidarisati sa Grcima. I reći NE. Ne za mjere štednje, ucjenu i poniženje. Ali da za otpor, demokratiju i solidarnost.