Dokle god kao poslodavci ne budete shvatili da iako ste motor biznisa koji pokrećete, radnici su njegovo gorivo i bez njih neće stići nigde. Ili makar ne daleko.
U jutro dvadeset sedmoga travnja 1945. Četvrta armija Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, sastavljena od jedinica Osmoga dalmatinskog te Sedmoga i Devetog slovenačkog korpusa, krenula je u odlučnu ofenzivu na Rijeku, Istru i Julijsku krajinu.
U sjeni velike vojne parade u Zagrebu, a zatim i slavlja Dana pobjede u Kninu, sa sigurnošću mogu reći da nikada nisam bila sigurnija da želim otići iz lijepe pobjedničke slobodne Naše. Što prije. Bježat glavom bez obzira kao toliko tisuća ljudi u zadnje dvije godine.
Svi dosadašnji pokušaji, inicijative i tzv. agende međunarodne zajednice i EU koje su sređivanju stanja u Bosni i Hercegovini pristupale zaobilazeći ovaj problem i forsirajući paket ekonomskih reformi, ostajale su bezuspješne. Najnovija, britansko-njemačka inicijativa u osnovi ponavlja taj pristup, i, bojat se, bit će jednako neuspješna.
Ovo nije bio Dan sećanja na žrtve, nego dan obnavljanja i snaženja ratnohuškačke retorike. Ispod krinke mirotvorstva i dalje se ovde oglašavaju okoreli ratni huškači.