Neko ko smatra da je vršeno etničko čišćenje nad sopstvenim narodom, a negira etničko čišćenje drugih naroda, gubi moralno pravo da obilježava sopstveno stradanje.
Četristo godina je prošlo otkako je John Donne napisao znamenitu strofu: »Smrt svakog čovjeka potire i mene, jer i ja sam dio čovječanstva. I zato, ne pitaj za koga zvono zvoni. Za tebe zvoni«. Prestanimo zaboga šutjeti. Zvona uvijek zvone za svakoga od nas.
U vrijeme opšteg sunovrata našeg društva, njegovih moralnih, demografskih i drugih vrijednosti, svjedoci smo istog takvog kraha struke. Bavljenje strukom svelo se na naplaćivanje minimalca za poslove naručene i dirigovane od “nadri” stručnjaka.
Iako svedočimo porastu građanskog aktivizma, čini se da je njegov najefektniji učinak stvaranje iluzije o mogućnosti društveno-političkog organizovanja.
Ne mogu više da ćutim i neću! Reći ću vam sve što mislim o vašoj prokletoj mržnji i onom još prokletijem ratu pa me slobodno razapnite, vređajte, napadajte… Ali sasuću vam u lice sve što mislim!
Želja da se pokorimo stegama ustanovljenog autoriteta dok istovremeno čeznemo da ih se oslobodimo verovatno je prilično dobar opis jedne od najvećih nesreća ljudskog postojanja.
Dokle god kao poslodavci ne budete shvatili da iako ste motor biznisa koji pokrećete, radnici su njegovo gorivo i bez njih neće stići nigde. Ili makar ne daleko.