DRAGO BOJIĆ: U Crkvi na našim prostorima više je bilo slobode, različitih mišljenja i teološke svježine u vrijeme komunizma nego danas. Vanjska ograničenja i zabrane zamijenila su unutarnja ropstva i kontrole mišljenja
Prije godinu dana, dobio sam nagradu “Srđan Aleksić”, po meni najvažniju novinarsku nagradu u BiH. Tada, prije 365 dana, bio sam najponosniji novinar u svojoj branši i mislio da ne može više. Ali može!
Njemačka kompanija Mutanox, javljaju agencije, odbila je Madžarskoj isporučiti između 9000 i 10.000 koturova bodljikave žice, i to uz ovakvo obrazloženje: “Bodljikava žica namijenjena je sprečavanju krivičnih djela, ali djeca i odrasli koji se u izbjeglištvu pokušavaju dokopati spasa ne pripadaju kategoriji počinitelja.”
Ovo je moja, potpuno osobna i potpuno subjektivna priča o licima koje smo prije tri godine gledali na stranim televizijama, prije tri mjeseca na domaćim programima, a otprije tri dana gledamo ih na vlastitim ulicama.
Oni ne znaju gdje su, nikad nisu čuli ni za Šid ni za Tovarnik, znaju samo da nigdje nisu dobrodošli i da nikome na svijetu ne trebaju – nikome osim svojoj djeci i svojoj mehanizovanoj diviziji. Za prve imaju samo ljubav, za druge samo strah, dva najljudskija od svih ljudskih osjećanja.
Naziv teksta navodi na pomisao će se baviti diskrepancom između izvesne spoljne podrške koju Srbija dobija, i sve lošijeg stanja unutar našeg društva u svim oblastima.