“Da ti nešto kažem. Zajebi instagrame i fejzbuke đe su svi sretni. Markirani. Preplanuli. Izvježbani. Diplomirani. Zaposleni. Teambildirani. Ajfonirani. Čekirani. Jedu jela koja ne znaju izgovoriti, obuju štikle da se uslikaju u spavaćoj sobi. Idila ko u Santa Barbari, prije nego se ono Eden izgubi. Opusti se bolan. Ko te hoće, taj te hoće najgoreg. Vjeruj meni.”
Zakletva životu: Nikada te neću izdati sasvim, mada sam te izdavao i izdavaću te na svakom koraku. I kada sam te mrzeo, nisam mogao da te zaboravim. Preklinjao sam te da te podnesem.
Uskoro ću da umrem od svojih priča... Čemu ovo pričam? Nećete mi pomoći. U redu, Vi ćete to zapisati, objaviti... Dobri ljudi će to pročitati i plakati, ali šta je sa onim lošim… Od kojih sve zavisi… Oni to neće čitati. Čemu?
Za razliku od masovnoga glumljenja orgazma na agitacijskome skupu stranke, Milanovićev posprdni ‘Prnjavor’ nije puka imitacija Karamarkova opskurnog nacionalizma, to nije farsična kopija krvožednog originala, već autentični izraz hrvatskoga malograđanskog ništavila, čiji je SDP dostojan reprezentant
Verujem da za samoga sebe mogu da kažem da svojim knjigama nikada nisam izdao istinski ljudske ciljeve. Da ih ne bi izdao, svaki pisac svestan svoje odgovornosti mora tragati za formama umetničkog izraza koje mu omogućavaju da nađe istinu -bile te forme autobiografske ili dokumentarističke. On mora dobro da se čuva imaginacije na koju je uticala ideološka ili revolucionarna vera.
Stranački prebjezi, lažna nacionalna izjašnjavanja, kupovina mandata putem kompenzovanja, stranačka cijepanja itd. stvari su koje su obilježile post-izborni period u Bosni i Hercegovini.
U cjelosti i bez intervencija Vam prenosimo saopštenje Nebojše Vukanovića, savjetnika Mladena Bosića, koga je RTRS i aktuelna vlast optužuje da je pokušao potplatiti Milu Radišića,kako bi "izvukao" informacije u vezi sa pojedinim visokim funkcionerima RS-a.
Ja, dakle, ma koji od tih programa primam za svoj, ali kazaću vam nešto iskreno. Ti programi, koje kandidati razvijaju pred biračima uoči izbora, meni jako liče na ono što provodadžika govori i jednoj i drugoj strani uoči proševine.