"NIJE MI STALO DO TOGA KOGA EVROPSKA UNIJA PODRŽAVA I IZ KOJIH RAZLOGA TO RADI. JA SAMO ZNAM DA MI ZDRAV RAZUM, KULTURA SEĆANJA I ONO PREOSTALE GRAĐANSKE HRABROSTI NE DOZVOLJAVAJU DA, BEZ STIDA, IZGOVARAM IMENA LJUDI KOJI VODE DRŽAVU U KOJOJ ŽIVIM"
Toma Zdravković? To je onaj pevač što je od škole imao samo osnovnu i kurs za traktoristu? Tačno. Onaj što se tri puta ženio i na kraju umro bez poroda? Upravo tako. Onaj što je čitavo bogatstvo proćerdao po kafanama i kockarnicama da bi iza njega ostao samo jednosoban stan na Petlovom brdu? Potpuno ste u pravu. Pa po čemu je jedan takav zaslužio rubriku u "Vremenu"? E pa, gospođo, teško je to objasniti. Razlog je manje-više bizaran: on je, znate, bio najbolji.
Emile Zola, poznati francuski romanopisac, osnivač i predstavnik naturalističkog pokreta se rodio 2. aprila 1840. u Parizu, a umro je 29. septembra 1902. godine.
Ja sam na strani onih koji za silovatelje još nisu smislili adekvatno ogavnu kaznu. Smrtna mi deluje izuzetno blago. Više kao pomilovanje nego naplata. O tim javnim silovateljima brujimo, vičemo. Tražimo pravdu. Šta je sa kućnim silovateljima?
Svi ponavljaju da Evropa nikada nije bila u dubljoj krizi. Tačno je da je izbeglička kriza izazvala nezapamćenu pometnju i da su evropske države zapale u neku vrstu beznađa.