Dok tvoj status o potrebi urušavanja kapitalizma i izgradnji novog socijalističkog društva ne lajka apsolutno nitko, fufica od 18 godina napuči usta, izbaci dupe i dobije više lajkova nego ti odjeba u deset godina zavodničke karijere.
U svetu u kome su intelektualci marginalizovani, a najveći deo srednje klase je odustao od visoke kulture, pitanje u kojoj meri neki proizvod odgovara opisu na deklaraciji više interesuje građane nego njihova lična sloboda, politička i demokratska prava.
Kada se već ne može ni ukinuti, niti samoukinuti famozni Dejtonski mirovni sporazum, možda bi vrijedilo pokušati zaboraviti njegove godišnjice, naročito one okrugle.
Mira Marković očigledno je živela u paralelnom svetu, povremeno sličnom ovom našem, ali drugačijem. U njenom svetu nije bilo ratova, pokolja, mobilizacija, hiperinflacije, nedostatka konobara, sobarica i kuvarica; kod nas je samo konobara i bilo; kupovali smo na pfenige, točili benzin iz skuvanih plastičnih flaša i bežali po dućanima od prodavačica koje su nas jurile da zalepe novu cenu, za stotinak milijardi višu od one koja je bila na robi kad smo je skinuli iz police.
Ni u ragbiju – baš kao i na hrvatskim parlamentarnim izborima – rezultat nije važan: razlika, shvatili ste, nije u nevažnim, već u zaista važnim stvarima.
A takva je jedna prekrasna igra važnija, jebiga, od šibicarskih parlamentarnih izbora.
Dukić je napisao četiri knjige i uveo obavezu svim zaposlenima, kao i članovima njihovih porodica, da knjige pročitaju, te uveo obavezno testiranje kako bi se utvrdilo da li su njegove instrukcije shvaćene ozbiljno
Većina današnjih čitalaca, pogotovo nažalost onih ženskih, jer žene čitaju više negoli muškarci, dakle, većina današnjih čitalaca najvećma voli površinsko (dramatično) razmazivanje stvarnosti – ljubavne romančiće