Situacija, kako su stvari stajale, nije mogla da izgleda lošije. Čovek je zagradio uplakanu, preplašenu ženu u predvorju stambene zgrade i nije joj dao da mrdne. Da je neko u tom času ušao, žena bi rekla da ne poznaje tog muškarca. Rekla bi da se ne seća kako je tu dospela.
Plašljivi se skrivaju iza isprika i vremena. Hrabri uzimaju gazu, alkohol, sprej i čiste ranu. Neki alkohol krivo koriste, pa čiste unutrašnjost. Ona je neisperiva, jer unutarnje krvarenje samo snaga volje može zaustaviti.
Proustova kompleksno i precizno oblikovana rečenica, pronicave psihološke analize i vještina portretiranje likova izvršili su golem utjecaj na književnost našeg doba.
Kraj 2015. će u Sarajevu, pored istorijskog pomirenja bošnjačkih lidera i pripadajućih političkih turbulencija, svakako biti obilježen promocijama dvije značajne knjige, koje se u mnogome nadopunjuju.
Životom nateran, sudbinom proklet a školovanjem osposobljen da pišem. Neko trči, neko odvrne muziku, neko plače, neko se napije, neko udari brigu na veselje kad mu je teško – ja gulim jagodice o tastaturu. Obično u praskozorja kada je maglovita granica između sveznanja i neznanja.
Ne isključuje on ni sebe iz tog hejta. Ni brata. A ni mene. Svi smo mi ista govna i pi*ke koje nisu uradile ono što je trebalo uraditi. Rekoh, „Kumiću a šta je to trebalo uraditi?“
Hazim Mujčinović jedan je u nizu mladih talentovanih ljudi koji su zbog nemogućnosti pronalaska posla u struci svojom kreativnošću iznjedrili određeno zanimanje kako bi opstali u dejtonskoj državi Bosni i Hercegovini.