Nakon napada u Parizu 13. novembra 2015. godine, stvari su postale drugačije… smrt i varvarstvo su naprasno postali bliži svima nama. Iako smo svi svjesni da hiljade ljudi svakodnevno gubi život širom svijeta zbog ratova, svireposti i terorizma, i nama odraslima to ipak djeluje tamo negdje, daleko od nas i naše djece, nažalost osvijestimo tek kada se geografski približi i desi tamo gdje na koncu nismo očekivali.
Sada, nakon što je rat protiv terorizma po nekim tvrdnjama odnio milion iračkih života, suočavamo se sa oko 100.000 terorista. ISIS je stvoren šest mjeseci nakon početka invazije na Irak: on je Bušova beba.
Njoj nije bilo suđeno da bude broj jedan na top listama. Ne, ona je trebalo da bude prodavačica u supermarketu ili dadilja, zanimanje koje je odabrala kada se pojavila na takmičenju svojih imitatorki.
Povijest “kreativne klase” – umjetnika, intelektualaca, pjesnika, filozofa – dugačka je, dramatična i gotovo isključivo muška, kao, uostalom, i svaka povijest. Kada govorimo o “javnom intelektualcu” svi mi – i muškarci i žene – automatski zamišljamo muškarca. Postoji, međutim, i paralelna povijest, koju rijetko tko spominje i poznaje: povijest brutalnog odsijecanja ženskih jezika, povijest ženske šutnje.
Glavni problem u vezi sa smrću, uzgred budi rečeno, jeste strah da možda nema života posle nje – misao koja vodi u očaj, posebno one koji su se potrudili da se obriju. Tu je, takođe, i strah da život posle smrti postoji, ali niko ne zna gde se on može pronaći.
Pogledajte kratki video Miodraga Zeca, profesora političke ekonomije na filozofskom fakultetu u Beogradu, koji na interesantan i poučan način komentariše stanje ekonomije.