Osnovni retorički zaklon u trenutnom ideološkom komešanju u Hrvatskoj predstavlja teza o dva totalitarizma: fašističkom i komunističkom. Nova formula hrvatskog dnevnopolitičkog konsenzusa pritom obavlja dalekosežniji pozadinski politički rad: eliminira ulogu liberalizma u nastanku fašizma kako bi bilo kakvu alternativu trenutnim ekonomskim politikama učinila nezamislivom.
Početak je rujna 1921. Dvadesetogodišnji Alberto Giacometti putuje u planinsko selo Madonna di Campiglio, koje će desetljećima kasnije biti svjetski poznato skijalište. Suputnik mu je Peter van Meurs, ugledni nizozemski arhivist, šezdesetjednogodišnjak.
Europa je mrtva! – grafit na polurazrušenoj garaži, negdje u nigdini, blizu entitetske granice, na putu prema Trebinju. Pomišljam da bi to bila sjajna tema za kolumnu Umberta Eca, i da je šteta što se Eco ne vozi ovim krajevima, i nije u prigodi da dešifrira znakove na rubu Europe.
Mali HVO-ovci, dakako, u pratnji roditelja, nastavnika i direktora, ponosno su plastičnim pištoljima i strojnicima, pokazali kako se voli rat i ratovanje.
Mama je rekla: „Jebate irud, ćaću će mi lustrirat!“ Tata je rekao: „Molim?“ Mama je pokazala rukom prema novinama i rekla je: „Viš da donose zakon o lustraciji! Stoposto će mi čaku lustrirat!“
Kada stignu u moj život, heroji često budu obrnuti. Kao onaj obešenjak u tarot kartama. Obrnuti svom izvornom biću. Pitaju se šta nije u redu sa njima. I osećaju se loše. Čini im se da traže preko leba pogače
Zamisli da su gradske fasade u Hrvatskoj išarane petokrakim zvijezdama i grafitima ‘Živjela sovjetska Hrvatska!’ i ‘Smrt buržoaziji!’ Zamisli da su svi spomenici Domovinskog rata minirani i devastirani, išarani srpovima i čekićima, a štandovi na tržnicama puni, štajaznam, dresova Čehoslovačke, SSSR-a i DDR-a…