Svaki zastrašujući događaj, bez obzira na to koliko nam se čini negativnim kada ga posmatramo sa strane, ima potencijal da bude ili ne bude traumatičan za osobu koja ga je doživela.
Ožiljak na članku leve noge zaradio sam s pet godina dok sam se igrao žmurke. Posekao sam se na polomljenu pivsku flašu. Videla se tetiva. Ovaj pored pupka je nastao nakon operacije. Ništa strašno. Preživeo sam. Ovaj ovde na obrazu – njega golim okom ne možeš videti – on mi je od života. Šamara ponekad. Navikao sam.
Osnovni retorički zaklon u trenutnom ideološkom komešanju u Hrvatskoj predstavlja teza o dva totalitarizma: fašističkom i komunističkom. Nova formula hrvatskog dnevnopolitičkog konsenzusa pritom obavlja dalekosežniji pozadinski politički rad: eliminira ulogu liberalizma u nastanku fašizma kako bi bilo kakvu alternativu trenutnim ekonomskim politikama učinila nezamislivom.
Početak je rujna 1921. Dvadesetogodišnji Alberto Giacometti putuje u planinsko selo Madonna di Campiglio, koje će desetljećima kasnije biti svjetski poznato skijalište. Suputnik mu je Peter van Meurs, ugledni nizozemski arhivist, šezdesetjednogodišnjak.
Europa je mrtva! – grafit na polurazrušenoj garaži, negdje u nigdini, blizu entitetske granice, na putu prema Trebinju. Pomišljam da bi to bila sjajna tema za kolumnu Umberta Eca, i da je šteta što se Eco ne vozi ovim krajevima, i nije u prigodi da dešifrira znakove na rubu Europe.
Mali HVO-ovci, dakako, u pratnji roditelja, nastavnika i direktora, ponosno su plastičnim pištoljima i strojnicima, pokazali kako se voli rat i ratovanje.
Mama je rekla: „Jebate irud, ćaću će mi lustrirat!“ Tata je rekao: „Molim?“ Mama je pokazala rukom prema novinama i rekla je: „Viš da donose zakon o lustraciji! Stoposto će mi čaku lustrirat!“
Kada stignu u moj život, heroji često budu obrnuti. Kao onaj obešenjak u tarot kartama. Obrnuti svom izvornom biću. Pitaju se šta nije u redu sa njima. I osećaju se loše. Čini im se da traže preko leba pogače