Ima u knjizi “Istina o Vučiću” novinara Predraga Popovića jedan zanimljiv momenat iz vremena akcije “Oluja”, kada je glavni junak tog dokumentarnog štiva rekao autoru da sutra pakuje borbeni ranac i ide da brani srpski narod u Krajinu.
Povodom 21. godišnjice Oluje: U selu smo ostali potpuno sami. Znali smo da će uskoro doći Hrvatska vojska, nismo se brinuli za svoje živote, ali smo razmišljali kako da ih dočekamo. U jednom trenutku je moj muž sjeo za stol, uzeo papir i olovku i počeo nešto pisati.
Lider SDA Bakir Izetbegović trebao se danas sastati sa predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem. Sastanak je zakazan u restoranu Orahovica nedaleko od Konjica. Do susreta na kraju nije došlo, jer se Čović nije ni pojavio u restoranu.
Čovek, oslobođen tradicionalnih okova srednjovekovne zajednice, uplašen od nove slobode, koja ga pretvara u izolovani atom, beži u novo idolopoklonstvo krvi i zemlji, koga su najočitiji izrazi nacionalizam i rasizam.
I dok se u medijima koji su pod njegovom kontrolom Milorad Dodik predstavlja kao veliki rusofil, Putinov prijatelj i navodna žrtva spletki zapada, njegovi najbliži saradnici i rukovodioci SNSD-a su aktivni članovi „East-west bridga“, organizacije koju je osnovala Trilateralna komisija.
Teško je uopće zamisliti gadost koja pod visokim pokroviteljstvom zlomovine neće biti opravdana i nagrađena. Zlomovina, ako hoćeš, nije ništa drugo nego univerzalno ideološko obrazloženje za nečuvenu civilizacijsku regresiju.
Okreće se kolo sreće. Pre samo mesec dana u Srbiji opšte veselje – slavilo se 20 godina otkad smo košarkaški pokorili Evropu a zapadnim susedima položili cveće na najbednije mesto pobedničkog postolja s kog su otišli jer imadoše preča posla.
Kažu ljudi da je protjerano u tih nekoliko dana 350 000 nesrećnika. Neki kažu da su dobrovoljno otišli. Kažu, opet, kako ih je na drumovima i budžacima, pod hrvatsko-muslimanskom paljbom izginulo 700, drugi vele 2600. Znate nas, naš pasjaluk, naše brojke i slova.