Kolumne

Posjeta De Nira neće promijeniti ništa, ona Sarajevu jednostavno ne daje neku dodatnu težinu i vrijednost

Mlada Tuzlanka Maja H. napisala je pismo ocu, koje nikoga ne može ostaviti ravnodušnim.

Zašto se svi toliko bojimo? - pita u svojoj kolumni Vedrana Rudan. Ne bih rekla baš svi, kao što se ničeg ne boji ni Rudanova, kao što se svakodnevno ne boje svi građani.

Nitko vas ne tjera da idete u Dubrovnik. Otkrijte nešto novo, otiđite negdje drugdje.

A, imamo zlatnu djecu. I ovako bezmudi i bijedi skloni, napravili smo i rodili mlade koji imaju muda, koji se bore i uspijevaju.

Četvrt stoljeća gradili su tako Hrvati svoju Domovinu, i na kraju sagradili državu koja na pijanim dernecima slavi najbjednije negatore vlastite nezavisnosti, istovremeno proganjajući djecu s plastičnim mačevima i gusarskim zastavama.

Živim poput ostalih. Od danas do sutra. Svim se silama borim da zaboravim kako m dijete koje se bliži četrdesetoj nikad neće doći do posla jer nismo članovi mafije. Pišem knjige koje se prodaju ali mom izdavaču nije padalo na pamet da poštuje ugovor ili mi, ne daj bože, plati. Sve članove moje šire i bliže porodice od propasti dijeli jedna plaća.

Jer ko će, ako neće Taksista, ko će ako neće Razjareni Bik, ako neće Kum, Vito Korleone lično? Nema nama ko pomoći do Brazilca Terija Gilijama.

Prvo, nisu ovdje u pitanju investicije u privredu, i nije riječ o turizmu. nego se strancima rasprodaju naši najbolji resursi: trajno im se prodaje bosanski grunt.