Prvi oblik nasilja o kojem moramo progovoriti jeste ratno nasilje. Srbija je učestvovala u ratu jezivih razmera. Mnogi muškarci koji i danas žive u ovoj zemlji su ubijali…
Onaj ko prvi vikne „izdaja“, svoj interes će nametnuti kao nacionalni. Tako će sebi obezbediti mnogobrojne druge koristi. U toj galami nacionalisti su prolazili dobro, a nacija slabo.
Kad sam čuo da je Veselin Gatalo u svojoj posljednjoj kolumni napisao kako je humana Mladićeva vojska pazila da u Srebrenici ne ubija žene i djecu, mislio sam, majke mi, da je riječ o ironiji i vicu
Čekajući jednu knjigu u jedno banjalučko, gimnazijsko proljeće – 1962. godine, kada je objavljena prva zbirka pjesama Nasihe Kapidžić Hadžić »Maskenbal u šumi«
Bivša fabrika akumulatora izgleda sa polja još veća, još moćnija, kada sam izašao i udahnuo vazduh. I čitav taj socrealistički betonski kompleks kao da magnetski privlači nazad. Kao da zove da se vratimo. Zašto u svim dostupnim javnim izvorima o toj fabrici piše samo da je bivša i da ju je preuzeo holandski bataljon pod komandom Ujedinjenih nacija, posle proglašavanja Srebrenice za zaštićenu zonu? Nakon ulaska snaga Republike Srpske, u fabrici su spas potražili Srebreničani. Mnogi ga nisu našli... Zašto postoji želja da se sakrije istina o nekada moćnoj fabrici, koja je pravila džinovske akumulatore, za sovjetske brodove? U njoj su radili Bošnjaci i Srbi...