"Kako bi ti nazvala neustrašivu i nadasve plemenitu odluku generala Praljka da će rađe popit otrov nego dvajs godina robije?“ „Neustrašivom i nadasve plemenitom!“
Krah komunističkih režima dokrajčio je romansu s komunističkom diktaturom kao fantastičnom projekcijom zapadnih snova. Danas živimo sumrak utopija, zbog čega levica u 21. vek ulazi tugujući.
U Hašanima, u opštini Krupa na Uni, počela je rekonstrukcija rodne kuće književnika Branka Ćopića, za šta je vlada Azerbejdžana izdvojila 26.000 evra. Vlasti Bosne i Hercegovine, kao i entitetske i kantonalne vlasti, nisu izdvojile NIŠTA. Valjda tako treba...
U šokantnom obratu, nezabilježenom u suvremenoj hrvatskoj antiratnoj književnosti, vukovarska spisateljica Tanja Belobrajdić, autorica nagrađenog romana o stradanjima Vukovaraca u Domovinskom ratu, i gospođa Duić, pripadnica 72. bojne Vojne policije koja je mučila zatvorenike u Lori – ista su osoba.
Moja je penzija dvije tisuće kuna, izdavači mi ne plaćaju, da nemam muža noge optočene tamnoplavim venama virile bi mi iz kontejnera. Imam ja i dvoje odrasle nezaposlene djece, djeca su naša najveća radost, zato me uvijek razveseli kad se sjetim da će se jednoga dana zaposliti.