"Kako bi ti nazvala neustrašivu i nadasve plemenitu odluku generala Praljka da će rađe popit otrov nego dvajs godina robije?“ „Neustrašivom i nadasve plemenitom!“
Krah komunističkih režima dokrajčio je romansu s komunističkom diktaturom kao fantastičnom projekcijom zapadnih snova. Danas živimo sumrak utopija, zbog čega levica u 21. vek ulazi tugujući.
U Hašanima, u opštini Krupa na Uni, počela je rekonstrukcija rodne kuće književnika Branka Ćopića, za šta je vlada Azerbejdžana izdvojila 26.000 evra. Vlasti Bosne i Hercegovine, kao i entitetske i kantonalne vlasti, nisu izdvojile NIŠTA. Valjda tako treba...
U šokantnom obratu, nezabilježenom u suvremenoj hrvatskoj antiratnoj književnosti, vukovarska spisateljica Tanja Belobrajdić, autorica nagrađenog romana o stradanjima Vukovaraca u Domovinskom ratu, i gospođa Duić, pripadnica 72. bojne Vojne policije koja je mučila zatvorenike u Lori – ista su osoba.
Šta je besplatno? Samo ono što je najveće, najlepše i najvažnije. Budni su oni koji vole. Još spavaju oni koji su voljeni. Niko nema više od jednog života. Ali ima mnogo onih koji, pored svoga, troše i nekoliko tuđih života. Naše malo može biti mnogo za one koji nemaju nimalo.
Moja je penzija dvije tisuće kuna, izdavači mi ne plaćaju, da nemam muža noge optočene tamnoplavim venama virile bi mi iz kontejnera. Imam ja i dvoje odrasle nezaposlene djece, djeca su naša najveća radost, zato me uvijek razveseli kad se sjetim da će se jednoga dana zaposliti.