Hrvatski jezik – kao isti onaj ‘službeni jezik u hrvatskim državnim institucijama’ kakav prizivaju branitelji, kakav je ‘u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi’ i po Ustavu i po Branki Kamenski – taj je, eto, i takav hrvatski narodni jezik u ‘službenu uporabu’ prije točno 170 godina uveden – na tečnoj ekavici
Otuda je, ako mene pitate, sasvim logično da u državi koja je od svog nastanka ustrojena na "kulturi" hajdučije, zlopamćenja, agresivnosti i siledžijstva, najbolju prođu imaju zlopamtila, bukači i siledžije (svih boja)
Danas, svi ti bivši ratnici postali su višak u sopstvenoj zemlji, na šta pokušavaju povremeno da podsjete mašući protezama i osakaćenim udovima tamo gdje im vlast to dozvoli
Pročitao sam ovo što sam dosad napisao, i prasnuo u smijeh. Što li sam se dao u filozofiranje! To mi je slabost od djetinjstva. A vjerujem da nema čovjeka za to nepodesnijeg od mene. Ali to je u meni uporno, kao i svaka nesretna ljubav. I, kao i u svim nesretnim ljubavima, ta upornost i crpe svoju snagu iz one zle sreće.
U svijetu u kojemu se religije i njihovi pripadnici sve više bude i žele političku zajednicu ustrojiti prema svojoj viziji života, napose u onim političkim zajednicama u kojima su u većini, naš autor pokušava takva religijska tumačenja zaustaviti i naziva ih totalitarnim zasićenjem javnoga prostora religijom
Zvao me nekako s proljeća u dva iza ponoći Kožo da mi pročita nekakvu zajebanciju iz novina. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic ili pročita kakvu zajebanciju iz novina.
Ako bi se objava na blogu Todorića „Danas se i ja borim protiv koruptivnog sustava u Hrvatskoj!“ izrazila tako da bude zaista razumljiva, morala bi glasiti: „Danas se i ja borim protiv Ivice Todorića!“